Luka Stanzl/PIXSELL
Došašće ili advent razdoblje je u liturgijskoj godini koje prethodi Božiću. S jezične se strane uz ove pojmove vezuje više nedoumica.
Riječ advent potječe iz latinskog jezika, od riječi adventus, koja znači „dolazak”. Odbacivanjem latinskog nastavka ‑us dobili smo riječ advent. S obzirom na to da se suglasnički skup nt ne mora razdvajati samoglasnikom, nema potrebe da se umeće glas a, dakle ne govorimo i pišemo advenat.
Pridjev prema imenici advent glasi adventski (adventski vijenac, adventske svijeće). Pridjev adventistički odnosi se na adventiste (pripadnike Adventističke crkve) i ne valja ga upotrebljavati u značenju pridjeva adventski.
Naš naziv za advent glasi došašće. To je stara riječ zabilježena još u 15. stoljeću, a znači „dolazak”. Danas joj je značenje stilski snažno obilježeno i suženo upravo na advent − izvan adventskoga konteksta zapravo je više i ne upotrebljavamo. Od imenice došašće nažalost ne možemo načiniti pridjev.
Spomenimo još nedoumicu oko pisanja početnog slova. Hrvatska se norma neko vrijeme kolebala oko pisanja početnog slova u ovim nazivima, čak su i pojedini jezikoslovci u svojim pravopisima ove nazive pisali čas velikim, čas malim početnim slovom. Danas se najčešće preporučuje da se pišu malim početnim slovom. Naime došašće zapravo nije blagdan, nego razdoblje u liturgijskoj godini − slično kao što su godišnja doba razdoblja u kalendarskoj godini. U tom se kontekstu došašće može usporediti s korizmom, također dijelom liturgijske godine.
Dejana Šćuric
