U rujnu 2022. godine, Amazon je napokon releasao dugo očekivanu seriju Gospodar prstenova: Prstenovi moći. Nakon uspjeha Game of Thronesa, iz Amazona su uvidjeli da bi ekranizacija serije fantasy biblije bila pun pogodak, s obzirom na status i ugled Gospodara prstenova. Da bi bio dostojan konkurent HBO-ovog serijala Game of Thrones, Amazon je uložio ozbiljan novac te su s više od milijardu dolara Prstenovi moći postali najskupljom serijom u povijesti.
Međutim, već nakon prvih teasera postalo je jasno da serija ne ide u smjeru u kojem je publika očekivala. Uskoro je i Tom Shippey, „stručnjak za Tolkiena“ i jedan od savjetnika kreatora serije dobio otkaz, izjavivši da postojeći narativ serije ne ide u smjeru Tolkienove originalne ostavštine, čime je alarm za uzbunu postao još glasniji.
Ali, vratimo se malo unatrag. Za one koji ne znaju, Tolkien je prije Gospodara prstenova napisao spise koje je njegov sin posmrtno objavio, a u kojim je pisao o povijesti prije radnje u Gospodaru prstenova. Amazonova serija, obuhvatila je jedno od tih prošlih razdoblja Međuzemlja u kojem su praktički isti protagonisti. Ljudi, vilenjaci, patuljci i orkovi.
Gdje je nastao problem?
Kao i u mnogim ekranizacijama pisanih djela, redatelji imaju mogućnost unijeti narative koji nisu dio originalnog izričaja te mijenjati postojeće i kreirati nove likove i događaje. Upravo je to slučaj s Prstenovima moći gdje je javnost podijeljena, dok se fanovi sablažnjavaju.
Naime, u novoj seriji određeni dio javnosti oštro je reagirao na tamnopute vilenjake, patuljke i hobite tvrdeći da se zbog političke korektnosti ubija autentičnost Tolkienova opusa. Drugi dio javnosti smatra da nema ničeg spornog u rasnoj raznolikosti fantasy svijeta i redateljskoj slobodi da ih uvrsti kao stanovnike Međuzemlja.
S druge strane, može se ustvrditi da je redateljska intervencija i očekivana. Živimo u svijetu u kojem je politička korektnost zastupljena u svim društvenim porama, a pogotovo u industriji zabave. Također, nove generacije odgojene su i odrasle u duhu te iste korektnosti koja bi, nadamo se, trebala biti ugrađena u društveni DNK kao istinska, nepatvorena kategorija. Njima nije sporan tamnoputi vilenjak i patuljica, kao što im neće biti sporan ni tamnoputi kolega na poslu ili u školi.
Iako ovo zvuči kao prvoloptaška argumentacija u obrani teze da ovakve intervencije educiraju društvo, možda je samo stvar u različitosti publike? Možda fanovi koji pripadaju milenijalcima, X generaciji i boomerima osobnije doživljavaju preinake književnih i filmskih klasika? Možda je Netflix and chill sintagma s razlogom postala krilatica novih generacija koje nam žele poručiti da se ne uzbuđujemo previše?
Osobno, kao pripadnik generacije milenijalaca nisam fan viđenog te većim problemom smatram nedosljednost i nepreciznost radnji i likova te Hallmark look a like setting. Ja ću nastaviti gledati seriju pokušavajući biti neopterećen autentičnošću izvornih djela Tolkienove baštine. Za to uvijek mogu posegnuti za jednom od brojnih knjiga u osobnoj vitrini.
A kako ste vi doživjeli Prstenove moći?
