Budućnost naručivanja pizze
Pizza Hut donosi inovaciju koja bi mogla promijeniti način na koji se naručuje hrana u restoranu. Novi koncept ima uporište u novim tehnologijama i aplikaciji kojom bi gosti, uz pomoć svog smartphone uređaja, mogli naručiti pizzu prema svojim željama – počevši od veličine i vrste tijesta pa sve do umaka i dodataka. Ideja je razvijena na temelju čestog “problema” neodlučnosti kad treba odabrati pizzu ili jelo.
Koncept predstavlja skoru budućnost i zasigurno je zanimljiv, pogotovo za restorane gdje postoji velik izbora hrane i pića i gdje se može virtualno proći kroz njih, pogledati koje su namirnice na pojedinoj hrani, dodati nešto svoje i na kraju sve skupa platiti smartphone aplikacijom.
No, pitanje koje se postavlja je – koliko je ovaj koncept zapravo efikasan i “ubija” li klasičnu komunikaciju s ljudima?
Sam odgovor na postavljena pitanja nije jednostran i jednostavan.
Ako se gleda brzina i jednostavnost, koncept je poprilično koristan i efikasan – zasigurno smanjuje vrijeme potrošeno na razmišljanje koju pizzu naručiti, kad aplikacija sve opcije pizza nudi korisniku pred očima. Također, u svijetu gdje su smartphone i mobilne aplikacije, koje se svakodnevno rađaju, nešto normalno i dio života svakog pojedinca, ovakva aplikacija može postati popularna, pogotovo među mlađim generacijama koje su rođene s tehnologijom. Jednostavnost, ali i interaktivnost aplikacije, zasigurno može doprinijeti velikom postotku korištenja iste.
S druge strane, tehnologija može dosaditi, pogotovo u ovom slučaju gdje, primjerice, gladan gost želi što prije doći do svog obroka – biranje korak po korak nije idealno rješenje jer gost samo želi što bržu uslugu. Nadalje, tehnologija ovisi o više čimbenika, od banalnog nestanka struje do slabe internetske veze ili uređaja u kvaru.
Što se tiče pitanja komunikacije s ljudima, točnije odnosa na relaciji gost – restoran, ali i gost – gost, ovakav koncept definitivno komunikaciju svodi na minimum. Po svim pretpostavkama ovakvog koncepta, pojedinac nema neku potrebu komunicirati s osobljem restorana ni pitati za savjet. Što se tiče komunikacije na relaciji gost – gost, situacija je nešto bolja, pogotovo ako se zajednički odlučuje o izboru jela. Općenito gledajući, jedan od ciljeva ovog koncept je smanjiti „trošenje“ vremena na komuniciranje s okolinom o izboru jela, dakle međuljudska komunikacija bi bila samo na razini pozdravljanja, što može biti pokazatelj da se ovim načinom klasična komunikacija s ljudima ubija.
Iako koncept ima svoje prednosti i predstavlja napredak u svijetu u kojem živimo, možda je pomalo hladno rješenje. Hranjenje, osim što je nužnost, u isto je vrijeme i društvena aktivnost koju bi trebalo nastaviti njegovati. Konačno, što je zabavnije od biranja pizze s prijateljima, isprobavanja ponekad loše kombinacije dodataka i diskutiranja s konobarom o svemu tome.
