Dan jednakih plaća: Žene u Hrvatskoj i dalje zarađuju 13% manje od muškaraca

U kalendaru ravnopravnosti postoji dan koji svake godine stiže prebrzo, a to je trenutak kada žene, simbolično, prestaju „primati“ plaću u odnosu na muškarce. To je Dan jednakih plaća, podsjetnik Europske komisije da, unatoč desetljećima napretka, razlika u primanjima između žena i muškaraca i dalje nije stvar prošlosti. Datum se svake godine pomiče ovisno o najnovijim podacima, a ove 2025. ‘pao’ je na 17. studenoga, odnosno dva dana kasnije nego lani. Pomak je malen, ali ipak signalizira kretanje u pravom smjeru.No brojke pokazuju da posla i dalje ima. Prema analizi podataka servisa MojaPlaća, iza koje stoji Alma Career Croatia, žene u Hrvatskoj u prosjeku zarađuju 13% manje od muškaraca. U praksi to znači da muškarci prosječno primaju oko 1600 eura, dok su primanja žena i dalje ispod 1400 eura.

Naravno, usporedba prosječnih plaća muškaraca i žena uvijek je samo površni presjek. Pokazuje smjer, ali ne otkriva cijelu priču. Budući da žene češće rade u slabije plaćenim sektorima ili biraju zanimanja u kojima je tržišna vrijednost tradicionalno niža, puno važniji pokazatelj jest usporedba primanja na istoj poziciji.

A tu se slika ipak popravlja te razlika pada na 7%, što znači da žene, čak i kada obavljaju isti posao, u prosjeku i dalje zarađuju manje, ali jaz je osjetno manji nego u ukupnoj usporedbi.

Neravnopravnost nije ‘svugdje ista’

Kada se pogledaju kategorije zanimanja, postaje jasno da nejednakosti nisu ravnomjerno raspodijeljene. U nekim sektorima razlike su zabrinjavajuće visoke, dok u drugima žene čak imaju blagu prednost.

Najveći jaz bilježi se u tehnologiji i razvoju, gdje žene imaju u prosjeku čak 20% nižu plaću. Slično je i u prodaji i uslužnim djelatnostima, gdje razlika iznosi 18%.

Zanimljivo, postoje i primjeri u kojima su žene prosječno bolje plaćene od muškaraca: u automobilskoj industriji žene primaju oko 5% više, a u telekomunikacijama oko 3% više.

Gdje nastaje jaz?

Rodna razlika u plaćama ne oblikuje se samo izborom zanimanja nego i životnim okolnostima. Žene, koje češće od muškaraca privremeno „pauziraju” karijeru zbog majčinstva i brige o obitelji, suočavaju se s posljedicama koje postaju vidljive tek godinama kasnije. Upravo zato su razlike najmanje na samom početku radnog vijeka, među zaposlenima s manje od godinu dana iskustva žene zarađuju u prosjeku 8% manje.

No već nakon pet godina iskustva jaz se značajno širi na 15%, što pokazuje koliko karijerni prekidi i nejednaka raspodjela obiteljskih obveza utječu na dugoročne izglede žena.

Uspon na hijerarhijskoj ljestvici, ali ne i na platnoj

Ovaj trend vidljiv je i u napredovanju. Žene rjeđe dolaze do najviših pozicija, a čak i kada uđu u top menadžment, njihova primanja i dalje zaostaju za primanjima muških kolega i to, u prosjeku, za 15%. Najmanje razlike bilježe se u uredskim operativnim poslovima, gdje jaz iznosi oko 7%, što upućuje na to da se nejednakosti povećavaju proporcionalno razini odgovornosti, hijerarhije i pregovaračke moći.

Razlike u plaćama vidljive su i kroz prizmu vlasništva organizacija. Najravnopravnije okruženje, prema podacima, nudi državna uprava, gdje su žene plaćene tek 4% manje. No situacija je znatno drugačija u privatnom sektoru: u kompanijama u stranom vlasništvu žene u prosjeku zarađuju 15% manje, dok je u privatnim domaćim tvrtkama jaz nešto manji, ali i dalje visok i iznosi 13%.

Kompleksnija slika iza brojki

Razlika u primanjima između muškaraca i žena rezultat je čitavog niza čimbenika. Diskriminacija svakako igra svoju ulogu, ali nije jedini uzrok. Strukturne razlike na tržištu rada i dalje oblikuju stvarnost u kojoj žene češće rade u slabije plaćenim sektorima poput trgovine, turizma i širokog spektra uslužnih djelatnosti. Time već na startu ulaze u profesije koje, bez obzira na trud ili kvalifikacije, nose nižu tržišnu vrijednost.

Osim toga, rodni stereotipi i društvena očekivanja i dalje snažno utječu na profesionalne izbore. Mnoge žene, često nesvjesno, odvraćaju se od karijera u bolje plaćenim područjima, poput STEM-a, tehnološkog razvoja ili menadžmenta, odnosno sektorima koji tradicionalno imaju veću financijsku valorizaciju.

„Kazna za djecu”, stereotipi i pregovaranje

Jedan od najpoznatijih, ali i najneugodnijih pojmova kada je riječ o rodnoj razlici u plaćama jest tzv. „child penalty“, odnosno „kazna za djecu“. Ovaj fenomen opisuje negativan utjecaj roditeljstva na karijeru i zaradu žena, dok muškarci pritom trpe malu ili nikakvu posljedicu. Rezultat? Žene sporije napreduju, imaju niže prihode i rjeđe preuzimaju odgovorne pozicije, čak i kada imaju jednako obrazovanje i iskustvo kao muškarci. U javnosti je ovaj efekt poznat i kao „kazna majčinstva“, a temelji se na predrasudama koje žene, posebno majke, percipiraju kao manje predane poslu.

Nedostatak transparentnosti u plaćama dodatno održava ove razlike. Kada informacije o plaćama nisu dostupne, poslodavci lakše nesvjesno (ili svjesno) reproduciraju nejednakosti, a ženama je teže pregovarati o početnoj plaći i kasnijim povišicama. Upravo zato Europska unija uvodi Direktivu o transparentnosti plaća, kojom će se poslodavci obvezati na jasnije informiranje o rasponima plaća, ukinuti zabrane razgovora o plaćama i omogućiti zaposlenicima lakše uočavanje potencijalne diskriminacije.

Na sve to nadovezuje se i činjenica da žene, prema brojnim istraživanjima, rjeđe i manje asertivno ulaze u pregovore o plaći. Taj, naizgled mali, ali sustavno prisutan obrazac dugoročno se kumulira, produbljujući ionako prisutan jaz.