Ima ona jedna scena iz ‘Velog mista’ u kojoj načelnik Vice i profešur u kafiću razgovaraju o Baći, mitskom snagatoru, pjesniku, istaknutijem velomišćanskom oriđinalu, i komentiraju Baćine novine, prigodno nazvane ‘Iš!’. To mi je uvijek bila jedna od najdražih scena u toj seriji jer je pokazala slobodu mišljenja, govora, sarkazma i satire koju je Baćo, tako nevažan, a opet tako važan na taj način mogao pokazati.
Društvena kritika koju je Baćo kroz ‘Iš!’ vjerojatno komunicirao sveti je gral današnjih medija koji rijetki, ako uopće itko na ovim prostorima može dosegnuti. A svjetski trendovi su tu, od već legendarnog The Daily Showa, preko Colbert Reporta, sve do posljednjeg, Last Week Tonight Johna Olivera, Britanca britkog uma i još britkijeg jezika.
Zašto mi nemamo domaćeg Olivera? ‘Ajde, reći ćemo da su mediji u Hrvatskoj u krizi, shvatit ćemo da, bez obzira na proklamiranu neovisnost, od pritiska politike i (što je valjda još češće) oglašivača, moraju voditi računa o svakom napisanom i izgovorenom slovu. Oliver, Stewart i Colbert žive zaštićeni u mjehuriću koji su za njih stvorile njihove medijske kuće, u kulturi u kojoj je normalno uprijeti prstom u brbljavca na ekranu i reći: smiješan si! Iš!
Strašno smo uvredljivi mi u Hrvatskoj. Krvi bismo se napili svakome tko nas krivo pogleda, nedaobog prozove u tvitu ili postu, a to onda utječe, i godinama je utjecalo (onda kad se nije smjelo reći da si ovo ili ono) na kulturu komuniciranja u javnom prostoru. Naš balkanski, grubi osobni stil s jedne i u javnom diskursu hiperpotenciran gard bečke škole s druge strane, stvara nam raskorak u kojem kulturu slobodnog javnog progovaranja, kritike i satire nećemo izgraditi još generacijama, barem ne u mainstream medijima i udarnim terminima. Mogli su to pokojni Ćićo, pokojni Malnar i pokojni Feral. Ali od živućih ne vidim tko bi to mogao, ne zbog nedostatka talenta, nego zbog nedostatka hrabrosti.
Možda ćete se, zbog spomenutih američkih satiričnih formata, zakačiti baš na to i reći: no dobro, imaš li išta osim Amera i njihovih superjednostavnih rugajućih emisijica? Njih spominjem jer Amerikanci, htjeli mi to ili ne, prednjače u stvaranju svih mogućih vrsta trendova pa tako i ovog. Ali ima toga i u britanskim medijima, koji su vrlo često toliko provokativni da ne možemo vjerovati takvom pristupu stereotipno pristojnih Britanaca. Ima toga i u europskim medijima. Bez obzira na to koji primjer uzeli, smisao ovog unosa je samo: pokupimo i mi neki od tih trendova, škicnimo format ili dva. Pokušajmo malo eksperimentirati. Nemojmo se bojati, ali prilagodimo ih i nastojmo ostati vjerni sebi. Možda nam pomognu da sami sebe počnemo shvaćati manje ozbiljno. Pa onda i mi budemo imali neku Anu, nekog Josipa ili Marka koji će moći i smjeti reći: talking heads, baš ste smiješni! Iš!
Gorana Pavičić Nišević Foto: Daniel Y. Go via photopin cc
