Zašto se odnosi s javnošću, uglavnom, poistovjećuju s odnosima s medijima ili glasnogovorništvom, i na tim se mjestima u javnim ustanovama i firmama pod kontrolom vlasti uglavnom nalaze bivši novinari ili diplomirane studentice ugodnog izgleda? I, na kraju, jesu li odnosi s javnošću trenutno jedno od in zanimanja među mladima, samo veoma misteriozan posao i zanat koji se nastoji pretvoriti u znanost?
Zašto se baviti odnosima s javnošću i kako u tome biti dobar?
Zašto se baviti odnosima s javnošću (javnostima) i zašto je to bolje i zanimljivije, nego se baviti spinovanjem, lobiranjem i marketinškim komunikacijama? Moramo li se baviti i odnosima s javnostima ako se bavimo marketinškim komunikacijama i spinovanjem? Treba li zato završiti određeni smjer na fakultetu ili samo „proći“ dobar trening na kojem se mogu naučiti vještine dobrog PR-a? Je li svejedno šta smo završili ili šta ćemo završiti, ako te vještine posjedujemo i u praksi ih nadogradimo.
Zašto se odnosi s javnošću, uglavnom, poistovjećuju s odnosima s medijima ili glasnogovorništvom i na tim se mjestima u javnim ustanovama i firmama pod kontrolom vlasti uglavnom nalaze bivši novinari ili diplomirane studentice ugodnog izgleda? I, na kraju, jesu li odnosi s javnošću, trenutno jedno od in zanimanja među mladima, samo veoma misteriozan posao i zanat koji se nastoji pretvoriti u znanost?
Ovo su samo neka od neizostavnih pitanja koja mi postavljaju studenti koji se prvi put susreću s odnosima s javnošću. Kako pravilno odgovoriti na ta pitanja ako pri tom još živite i u državi u kojoj vlada općeprihvaćeno mišljenje (koje je, nažalost, teško argumentirano pobiti) da se posao može dobiti samo preko veze i da je sve ostalo nebitno.
Moj prvi odgovor, u pravilu zbunjujući, je – da, u pravu ste, a potom slijedi neizbježno – ali… Iza tog ali slijedi i pokušaj da se odgovori na jednostavno pitanje šta danas, i u neposrednoj budućnosti, znači početi baviti se odnosima s javnošću na prostoru, na primjer BiH, i kako u tome biti dobar i uspješan.
Budući da su mi Hrvatska i Slovenija prvi parametar kod uspoređivanja za sve ono što nas čeka, ili što već sada moramo raditi da bismo se svrstali u normalne države, pa onda neke druge zemlje EU, bliske nam po razvoju, od njih i počinjem. Za početak studentima pokažem, obično subotnje, brojeve novina iz tih zemalja s objavljenim natječajima u kojima se traže osobe za rad u PR-u i skrenem im pažnju da detaljnije pogledaju uvjete koji stoje u natječajima. Formalne i neformalne. Na te neformalne onda dodamo još onih neformalnih uvjeta koje netko treba zadovoljiti da bi bio potencijalno uspješan u tom području. Oni su naravno stvar subjektivnog viđenja i iskustva, ali nije ih naodmet imati u vidu ako dolaze od dobronamjernog sugovornika, kojem je stalo do PR-a kao profesije.
Može li se, dakle, odnosima s javnošću baviti netko tko, prije svega, nije prirodno radoznao i tko pomno ne posmatra svijet oko sebe. Netko tko, ako mu to i nije prvobitni odabir, ne posjeduje strast za novim, drugačijim, i tko ne prati trendove u području koje mu je predmet zanimanja. Tko ne smatra da se treba formalno obrazovati i biti interdisciplinaran, željan novih saznanja i spreman stalno ih nadograđivati. Tko nije spreman učiti od iskusnijih i, ako treba, volontirati na mjestu gdje će „pokupiti“ ono najbolje što se može pokupiti iz profesije. Tko ne prati kakve su kvalifikacije i vještine bitne za taj posao i šta najbolje firme traže od osobe koju trebaju za obavljanje tog posla. Tko društvene mreže tretira samo kao sjajno mjesto za „muvanje“, a ne kao izvanrednu mogućnost za bavljenje PR-om, i čiji profil nije uređen tako da bi ga zbog toga neko, iz prve, angažirao za community managera. Tko ne poznaje medije. Tko ne zna nikoga iz struke, tko nije bio ni na jednom treningu i čuo iskusne stručnjake iz PR-a, a da i ne govorimo da nije bio ni na jednoj PRO.PR konferenciji koju organizira agencija Apriori komunikacije. Mogli bismo nabrajati još, ali mislim da nema potrebe. Odgovori su veoma jasni za one koji ih žele čuti. I, zašto se početi baviti, tko se može eventualno najbolje baviti odnosima s javnošću i kako se naći u društvu najboljih i najuspješnijih.
Doc. dr Mladen Mirosavljević
