Pet godina je prošlo od donošenja odluke u kojoj se agencijama za odnose s javnošću zabranjuje rad u javnom sektoru. Vlada je na sjednici zabranila angažiranje PR agencija i stručnjaka u tijelima državne uprave, pravnim osobama s javnim ovlastima i drugim pravnim osobama kojima je osnivač Republika Hrvatska te poduzećima u kojima je država većinski vlasnik ili imatelj poslovnih udjela.
Ova je odluka zasigurno jedna od onih koje spadaju u rubriku nevjerojatno. Diskriminirana je cijela profesija, a ugrožena je i poduzetnička sloboda.
Pitanje je kakvu su poruku vladajući htjeli poslati svim mladim osobama koji se školuju za komunikacijske stručnjake? Također, postavlja se pitanje, zašto još nitko nije poništio tu odluku?
Odgovore na ova i brojna druga pitanja potražili smo upravo kod onih koji svakog dana educiraju sve više budućih komunikacijskih stručnjaka.
Doc.dr.sc. Ivan Tanta, predavač na Veleučilištu Vern’ te predavač na katedri za odnose s javnošću Visoke škole za komunikacijski menadžment Edward Bernays, podijelio je s nama svoje mišljenje o ovoj skandaloznoj odluci.
Prije pet godina Vlada RH donijela je odluku o zabrani angažiranja agencija za odnose s javnošću u javnom sektoru, a odluka je i danas na snazi. Koje je vaše mišljenje o spornoj zabrani?
Spornu zabranu smatram u najmanju ruku licemjernom s obzirom da su neki oblici suradnje unatoč zabrani via facti egzistirali. Dok je većini bilo zapriječeno raditi, neki su su radili kao savjetnici što ipak govori više o Milanovićevoj vladi i njihovom poimanju slobode rada agencija za odnose s javnošću nego li o onima koji su tijekom te zabrane ipak, na ovaj ili onaj način, ostvarivali prihode od suradnje s tom istom vladom.
Vlada Tihomira Oreškovića najavila je da intenzivno radi na novim smjernicama javne politike profesionalnih usluga te da će ukinuti spornu odredbu koju je donio Zoran Milanović. No, to se nije dogodilo. Vlada premijera Plenkovića za sada ne planira ukinuti tu odredbu. Čemu toliki otpor?
I jedna i druga Vlada imali su preča posla nego li se baviti odnosima s javnošću. Upravo to govori o tome kako se u nas gleda na struku odnosa s javnošću, pri tom je svejedno govorimo li o agencijama ili savjetnicima pojedincima. Vjerujem da će Plenkovićeva Vlada naći snage i vremena da tu, po meni, sramotnu zabranu ukine jer je ona suprotna europskim gledištima. Vjerujem da nije riječ o strahu ili neznanju, nego prije o nedostatku vremena da se taj problem sveobuhvatno riješi.
Službeni razlog za uvođenje ove odluke bila je štednja. Koliko je tim činom oštećena struka?
Odgovorit ću vam aforizmom V. Bulatovića Viba, “Koliko me rasplače poskupljenje, toliko me nasmije objašnjenje”. Ovim su potezom agencije izgubile jako puno, no uvjeren sam da je država izgubila najviše.
Kako bi ocijenili komunikacijsku strategiju i rad službe za odnose s javnošću Vlade RH?
Služba za odnose s javnošću Vlade treba biti samostalna i neovisna. Poput HNB-a ili Uskoka. Njihova strategija također.
Mislite li da će doći do ukidanja ove odluke?
Do ukidanja odluke će sigurno doći. Pitanje je samo kada?!
Stana Odak Krasić, mag.nov., viši predavač i voditeljica preddiplomskog studija Odnosi s javnošću i studij medija na Veleučilištu Vern’, također se osvrnula na kako kaže – najnepromišljeniji potez Vlade Zorana Milanovića.
Prije pet godina Vlada RH donijela je odluku o zabrani angažiranja agencija za odnose s javnošću u javnom sektoru, a odluka je i danas na snazi. Koje je vaše mišljenje o spornoj zabrani?
Kao novinarka po zvanju, a voditeljica studija PR-a po zanimanju, smatram da je ovo bio, najblaže rečeno – najnepromišljeniji potez Vlade Zorana Milanovića. Najprije sam smatrala da je riječ o možebitnom nerazumijevanju važnosti PR struke od spomenutog gospodina, no angažmanom vrsnog PR stručnjaka za vlastitu kampanju nekoliko godina nakon što je uvedena ova suluda zabrana – dotični je pokazao kako itekako zna vrijednost PR-a. Ne želim vjerovati, iako mnogo stvari upućuje baš na to, da je to bila njegova osobna „osveta“ i pokazivanje moći prema predsjednici HUOJ-a, gospođi Aleksandri Kolarić.
Vlada Tihomira Oreškovića najavila je da intenzivno radi na novim smjernicama javne politike profesionalnih usluga te da će ukinuti spornu odredbu koju je donio Zoran Milanović. No, to se nije dogodilo. Vlada premijera Plenkovića za sada ne planira ukinuti tu odredbu. Čemu toliki otpor?
Premijer Orešković je u ulozi premijera bio prekratko vrijeme pa je za njega i razumljivo da odluka takvog topa nije bila na dnevnom redu, da je bilo većih prioriteta. Što se tiče premijera Plenkovića, on je u više navrata pokazao da poznaje problematiku i da mu je sporna zabrana poznata, no ne znam zašto otklanjanje iste još uvijek nije bilo predmetom rasprave na Vladi. Nisam stekla dojam da premijer Plenković ne želi ukinuti ovu odluku, ali da mu nije prioritet – to je očigledno.
Službeni razlog za uvođenje ove odluke bila je štednja. Koliko je tim činom oštećena struka?
Mene bi više zanimalo koliko se tim činom zaista uštedjelo? Vjerujem da su brojke neznatne ili da uopće nije ni vođena računica. Šteta za samu struku je nemjerljiva. Taman kad su odnosi s javnošću kao struka zaživjeli u „vlastitom dvorištu“, proglasiti stručnjake za odnose s javnošću glavnim (skupim) „neprijateljima“ je u najmanju ruku – suludo. Paradoks je taj što je, kako sam i prethodno spomenula, sam „štedljivi“ Milanović „otvorio kesu“ i (pre)platio usluge vrsnog inozemnog PR stručnjaka za stranačku kampanju na izborima te poslao još jednu poruku struci – osim što su domaći PR-ovci skupi još su i manje poželjni od onih vanjskih.
Kako bi ocijenili komunikacijsku strategiju i rad službe za odnose s javnošću Vlade RH?
S obzirom na stalne smjene u Vladi i nestabilnosti koje prolazi posljednjih godina, nezahvalno je ocjenjivati njihov rad. Poglavito jer se stalnim promjenama timovi izmjenjuju i uvijek iznova kompletiraju. Drago mi je da su osviješteni koliko je komunikacija važna, koliko je PR važan i da je njihov rad ipak primijećen.
Mislite li da će doći do ukidanja ove odluke?
Vjerujem da će zdrav razum pobijediti. No, važno je da i struka učini svoje, prvenstveno HUOJ, kao važno i značajno udruženje stručnjaka ove profesije, mora napraviti pozitivan pritisak. Nisam za referendume i demonstracije, no proaktivnom komunikacijom i osvještavanjem o značaju i važnosti stručnjaka za odnose s javnošću svakako mogu napraviti pozitivan pritisak na bolje.
Prof. dr. sc. Ana Tkalac Verčič, redovita profesorica Katedre za marketing na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i autorica prvog sveučilišnog udžbenika „Odnosi s javnošću“ kazala je kako smatra da je problem upravo u tome što se odnosi s javnošću ne čine ključnim problemom.
Prije pet godina Vlada RH donijela je odluku o zabrani angažiranja agencija za odnose s javnošću u javnom sektoru, a odluka je i danas na snazi. Koje je vaše mišljenje o spornoj zabrani?
Naravno da je sporna zabrana izrazito štetna i to prvenstveno za građane, zatim cijeli javni sektor i na kraju, naravno, i samu struku odnosa s javnošću. Tom se zabranom jasno naglašava kako je komuniciranje politika i odluka u javnom sektoru i vladinim institucijama nedovoljno važno iako je upravo komunikacija s javnošću jedan od njihovih najvažnijih zadataka. Zabrana ne znači da funkcija odnosa s javnošću ne postoji. Ona samo podvlači odluku prema kojoj ova funkcija nije jako važna. Dodatno, agencije za odnose s javnošću trajno rade za pojedine institucije, unatoč zabrani, što stvara loše i netransparentne odnose u samoj profesiji.
Vlada Tihomira Oreškovića najavila je da intenzivno radi na novim smjernicama javne politike profesionalnih usluga te da će ukinuti spornu odredbu koju je donio Zoran Milanović. No, to se nije dogodilo. Vlada premijera Plenkovića za sada ne planira ukinuti tu odredbu. Čemu toliki otpor?
Teško mi je govoriti o razlozima odluke ili izostanka ukidanja odluke, no pretpostavljam da Vlada Tihomira Oreškovića naprosto nije stigla ukinuti spornu odluku. Što se trenutačne Vlade tiče, mogu se samo nadati istome. Vjerojatno se, u nizu problema koji ih dnevno okružuju, ova odluka ne čini ključnom. Ono što je zabrinjavajuće za struku jest baš to – odnosi s javnošću se ne čine ključnima. Iako svakodnevno svjedočimo stalnim popuštanjima pred javnim mnijenjem, stručnjaci za odnose s javnošću nisu dovoljno jasno objasnili političarima da bi se svašta dalo izbjeći ili puno bolje riješiti uključivanjem komunikacijskih stručnjaka.
Službeni razlog za uvođenje ove odluke bila je štednja. Koliko je tim činom oštećena struka?
Iako je možda službeno obrazloženje ove odluka bila štednja, razloga je bilo više. Jedan od važnih elemenata je i vrlo loša reputacija povezana s marketinškim agencijama poput Fimi Medie. Ponovno, izazov za odnose s javnošću je činjenica da većina ljudi ne razlikuje marketinške agencije od agencija za odnose s javnošću. Dodatno, pojedini istaknuti stručnjaci za odnose s javnošću bili su u osobnim sukobima s određenim političarima. Niti stavovi novinarske profesije prema odnosima s javnošću nisu pomogli (a i danas predstavljaju jednu od najvažnijih prepreka za ukidanje zabrane).
Mislite li da će doći do ukidanja ove odluke?
Sigurna sam da će ova štetna zabrana biti ukinuta, ali da bi se to dogodilo potreban je zajednički nastup udruge, agencija za odnose s javnošću i stručnjaka koji rade u javnom sektoru. Samo takav zajednički napor i nastup prema donositeljima odluka može pomoći da se zabrana ukine i time značaj javnog komuniciranja ponovno stavi na ključno mjesto.
Ignoriranje HUOJ-a
Iz HUOJ-a su nam potvrdili da su više puta ukazivali na sporni zakon, ali bezuspješno.
U ime članstva Hrvatske udruge za odnose s javnošću i sa zajedničkim interesom da se ukine odluka Vlade Republike Hrvatske o zabrani pružanja usluga odnosa s javnošću u javnome sektoru i javnim poduzećima upućen je dopis predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću 14. studenog 2016. godine putem pošte i putem e-pošte.
Dva tjedna kasnije, nakon poziva u Ured predsjednika Vlade potvrđeno je da je dopis primljen (e-poštom i klasičnom poštom) te urudžbiran i u proceduri, bez konkretnih informacija.
S obzirom da nije bilo odgovora iz Ureda predsjednika Vlade Republike Hrvatske, 29. studenog 2016. upućena je molba za prijem prema tadašnjem predstojniku Ureda Vlade Republike Hrvatske Davoru Božinoviću kako bismo dobili priliku pojasniti negativan utjecaj donesene odluke koja odnose s javnošću stavlja u neravnopravan položaj spram drugih struka.
Kako ni nakon tjedan dana nije bilo odgovora iz Ureda predstojnika Božinovića, telefonski je kontaktiran ured te je tajnica Ureda molila da se ponovno proslijedi molba za sastanak koja je već bila upućena predstojniku Ureda.
Nakon slanja ove e-pošte, Ured je pozivan u nekoliko navrata no i dalje bez konkretnog odgovora.
Na dan 29. ožujka 2017. ponovno je upućen dopis predsjedniku Vlade s molbom za sastanak, u kopiji je bila i ministrica Martina Dalić, ali je i taj dopis ostao bez odgovora.
Nadamo se da će vladajući i njihovi partneri uskoro poništiti ovu bizarnu odluku.
Previše je vremena izgubljeno, a budućnost bez kvalitetnih odnosa s javnošću gotovo je nezamisliva.
