Tonino Picula; Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Nakon što su prošli četvrtak 23. lipnja, britanski građani referendumum izglasali napuštanje članstva u Europskoj uniji s tijesnih 52 posto, još se sliježu dojmovi i budućnost europske zajednice, ali i britanske monarhije čini se neizvjesnom. Aktualne događaje komentirao je Tonino Picula, član Kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu.
Britanci su izglasali izlazak iz EU, koliko je realno da će se to dogoditi? Referendum je savjetodavnog karaktera i potvrdu o izlasku mora dati Parlament, a u periodu od dvije godine koliko će najmanje trajati pregovori o izlasku, moguće je ponoviti referendum za koji se potpisuje peticija.
Ovoga trenutka može se samo “divlje” spekulirati hoće li neki izvanredni slijed događaja onemogućiti ostvarenje jasne odluke britanskog biračkog tijela. I nije više samo riječ o postreferendumskim inicijativama na Otoku nego ponajprije o reakcijama država članica i europskih institucija koje su zasada izrazito nesklone odgađanju procesa istupanja Velike Britanije iz EU. Takvo raspoloženje motivirano je prevencijom sličnih projekata koje mogu potaknuti druge populističke opcije u nekim članicama.
Je li referendum na neki način zaustavio, privremeno ili trajno, širenje na Zapadni Balkan? Na koji način će to utjecati na Hrvatsku?
Velika Britanija je bila jedan od glavnih generatora i moderatora “zapadnobalkanske” politike Bruxellesa. Dovoljno je podsjetiti da primjerice novi pristup Europske unije Bosni i Hercegovini dolazi iz diplomatske radionice Londona i Berlina. Britanija je konstantno zagovarala širenje EU misleći pri tome, prije svega, na proširenje Jedinstvenog tržišta, a što je uvijek bilo u fokusu njezine vanjske politike.
Budući da priroda i politika ne vole vakuum, slabljenje utjecaja EU na Balkanu otvorit će prostor drugim vanjskim faktorima. S jedne strane očekujem nešto jači angažman SAD kao odgovor na makar privremeni zastoj Bruxellesa u ovoj najosjetljivijoj europskoj regiji, a pogotovo ne treba isključiti povećano zanimanje Rusije i Turske da nametnu svoje interese u pojedinim državama.
Bez obzira za Brexit, Hrvatska mora voditi proaktivnu politiku prema svojim susjedima na Zapadnom Balkanu zbog premnogih nacionalnih interesa. Očekivano produljeno trajanje pregovaračkog procesa omogućit će zemljama kandidatima bolju pripremljenost za članstvo u EU.
Kako komentirate zastupnika Nigela Faragea iz UKIP-a koji je priznao da su kampanju temeljili na obmani da će novac umjesto u proračun EU-a ići za britansko zdravstvo, konkretno je riječ o 350 mil. eura tjedno?
Gospodin Farage je hodajući rezultat dugotrajnog političkog procesa u kojem su nekada male ksenofobne i šovinističke stranke vremenom postale gotovo dio političkog mainstreama u mnogim europskim zemljama. Njegova retorika ionako nikada nije imala uporište u konciznom navođenju činjenica nego u sirovoj manipulaciji i raspirivanju straha među ljudima. Ova laž je samo dio naracije britanskih eurofoba.
Je li EU dobro iskomunicirana među građanima Unije?
Ne može se reći da su informacije o ustroju i funkcioniranju EU obavijene tajnama. Problem je u vrlo visokoj razini frustriranosti građana nakon godina izloženosti financijskim, gospodarskim, socijalnim i političkim krizama koje nisu na vrijeme i sa uspjehom rješavane na europskoj, ali ni na nacionalnim razinama. Upravo u državama članicama EU često služi kao svojevrsni žrtveni jarac za propuste nacionalnih vlada. Pored toga, naravno, stoji i ocjena da je Unija u mnogim područjima pretjerano birokratizirana s administracijom koja je sama sebi svrha.
Hoće li se sada više raditi na tome da se Unija približi građanima?
U politici zagovaram tezu da istina nikada ne sjedi samo na jednoj strani pregovaračkog stola. Kada govorimo o budućnosti EU, svakako je fascinantan proces kojim se zgarište Starog svijeta u posljednjih šest desetljeća pretvaralo u Novu Europu, ali nakon Brexita EU mora izbjeći opasnost da se u budućnosti rascijepi na Europu dviju brzina, ne smije egoistički okrenuti leđa Europi koja još nije Unija; ne smije biti podijeljena na središnje i periferne zone. Njena politička, gospodarska, kulturološka uvjerljivost mora biti ravnomjerno raspoređena. EU nije i ne smije postati projekt europskih elita o kojem se građani mogu tek povremeno izjašnjavati. Ako institucije EU budu otklanjale demokratske deficite i budu više inkluzivnije prema građanima, tada rezultat britanskog referenduma može biti tek ekscesan slučaj.
Kako komentirate škotsku premijerku Nicolu Sturgeon koja je najavila da će zastupati Škote koji su glasali za ostanak u EU, najavivši pritom novi referendum o neovisnosti i poštovanje želje građana ostanu u EU?
Novi referendum o neovisnosti Škotske sasvim je moguća kolateralna posljedica Brexita. Treba znati da su mnogi Škoti glasovali za ostanak svoje zemlje u UK na referendumu održanom 2014. godine pod uvjetom da UK ostane u EU. Premijerka Škotske Sturgeon brzo je istaknula privrženost svojih sugrađana članstvu u EU, ali postoje brojne, prije svega političke, prepreke za ostanak Edinburga u bloku. Mislim da će škotske proeuropske ambicije naići na slične otpore s kojima se suočava i Kosovo na svom europskom putu. Nekoliko država članica suprotstavit će se zbog vlastitih unutarnjepolitičkih razloga odnosno straha od secesije pojedinih dijelova zemlje.
Kakve su vaše procjene oko budućnosti EU? Hoće li ovaj referendum pridonijeti njezinu sažimanju i većem ujedinjenju ili suprotno, još većem raslojavanju Unije?
Nema sumnje da Europska unija, šezdeset godina nakon osnivanja, treba adekvatan odgovor na krizu u kojoj se našao najznačajniji projekt u cijeloj povijesti kontinenta. Rješenja će se tražiti negdje između sučeljenih koncepcija; federalnije unije koja uključuje još više ovlasti institucijama EU ili resetiranja na limitiraniju zajednicu asimetričnog partnerstva, odnosno Europu više brzina.
Ali ja pravu prijetnju vidim u mogućnosti po kojoj se EU ne mora formalno raspasti, ali se može iznutra u još većoj mjeri rascjepkati i postati još nefunkcionalnija. U oba slučaja bila bi opet otvorena Pandorina kutija nesretne europske povijesti prije stvaranja EU.
