Prvo moramo razjasniti na koga je potrebno nasloviti službeno pismo u kojem te vrlo ozbiljno molimo za pomoć. U ovom slučaju malo smo zbunjeni, a uistinu nam je bitno da poruka dođe na pravu adresu.
Zašto smo zbunjeni? Iako svi govore da bi mi PR-ovci trebali prije svih biti upućeni u povjerljive informacije i skrivene izvore, ovoga puta, kako bismo bili sasvim sigurni da ćeš čuti naš glas bez buke u komunikacijskom kanalu, odlučili smo uputiti molbu na dvije adrese – Djeda Božićnjaka i Djeda Mraza – jedna će zasigurno biti ispravna i polučiti uspjehom.
Do devedesetih su godina sva djeca pisala pisma Djedu Mrazu, a nakon toga brzo su se prebacili na Djeda Božićnjaka. Njima je naravno sasvim svejedno kome se upućuju želje, bitno je jedino da velike vreće s poklonima stignu na pravu adresu. No mi PR-ovci ipak imamo profesionalnu deformaciju i uvijek moramo biti 100 posto sigurni da se obraćamo našoj ciljanoj javnosti, u ovom slučaju dobrom djedici koji je eventualno jedini spreman saslušati naše želje. Nemoj ovo shvatiti kao kritiku, već kao dobronamjerni savjet, čini nam se kako je posrijedi kriza identiteta te predlažemo da angažiraš PR agenciju, kako bi riješio ovaj ozbiljni problem.
Kako si se djedice zasigurno s vremenom modernizirao i uključio u online komunikaciju, mislili smo da ne bi bilo loše uz tradicionalni medij pismo koristiti i neke nove medije poput bloga i Facebooka, zato poruku šaljemo kroz dva kanala.
Ti, djedice, barem znaš kako je to kontinuirano iz godine u godinu, ispunjavati tuđe želje i molbe te uvijek biti na raspolaganju. Upravo smo zato uvjereni kako ćeš nas saslušati i uvažiti našu molbu, a mi ćemo se obavezati poraditi na poboljšanju imidža tvog nespretnog soba Rudolfa te krizi identiteta – moramo znati jesi li ti Djeda Božićnjak ili Djeda Mraz?
Kao i uvijek, i ovog ćemo puta biti skromni u našim osobnim PR-ovskim željama, znamo da ti nisi zlatna ribica koja ispunjava tri želje, pa smo se odlučili samo za jednu, no za nas jako vrijednu:
Djedice, ukini odluku Vlade o zabrani rada Države i njenih institucija s PR agencijama!
Ova odluka u srpnju izazvala je šok i nevjericu među svim PR agencijama na našem malom hrvatskom tržištu, a da budemo iskreni, još se od iste nismo oporavili. Sasvim je neobično da Vlada, kojoj bi strateško komuniciranje s građanima definitivno trebala biti najvažnija stavka u svakodnevnom radu, donese ovakvu u najmanju ruku neobičnu i ishitrenu odluku, no ona se ipak dogodila. Jednako tako, ova je odluka učinila, koliko god to suludo zvuči, i nešto korisno za struku – svi smo se zajedno ujedinili i shvatili kako spomenuta situacija nije pojedinačni problem, već sveopći interes. Kako poznata pjesmica iz romana Mate Lovraka implicira „Kad se male ruke slože, sve se može“, tako smo se mi konačno grupirali i odlučili napraviti nešto za sebe, no u duhu narodnih izreka „Ako si pomogneš sam, i Bog će ti pomoći“, mi se obraćamo tebi i molimo te da lobiraš kod Vlade, jer u ovom slučaju imaš puno bolje veze od nas „svemoćnih“ PR-ovaca.
A mi ćemo se i dalje truditi opravdati tvoje povjerenje, kao i povjerenje hrvatske javnosti, koja s pravom očekuje transparentnost na svim razinama.
Hvala ti, djedice!
Vole te tvoji PR-ovci!
