Kada govorimo o pravilima uspješnog komuniciranja moramo krenuti od sebe. Komunikacija se uči cijelog života i prilagođava svakom novom sugovorniku. Na vama je da preuzmete odgovornost za poruku koju šaljete i moguće greške koje će spriječiti sugovornike da poruku razumiju u potpunosti. Pokušajte tijekom komunikacije biti empatični[1] – saslušajte tuđe stavove i mišljenja bez obzira što su drugačiji od vaših, pokažite emocije i potrudite se razumijeti (prihvaćajte različitosti kao priliku da i sami više naučite) ali ne dozvolite da vaš emotivni angažman utječe na poruke koje želite poslati.
Tijekom komunikacije gledajte i slušajte aktivno i pažljivo, odvojite dovoljno vremena da bi poruke mogle oblikovati cjelinu koja ima “glavu i rep”. Usmjerite pažnju na sugovornika, pokažite interes, dajte kompliment. Ukoliko vam je stalo do komunikacije u koju ste u tom trenutku uključeni pokažite da vas zanimaju poruke koje vam šalje sugovornik (npr. postavljajte pitanja, vlastitim riječima ponovite kako ste shvatili ono što sugovornik priča, kao znak da ga pratite, ali i provjera jeste li dobro razumijeli).
Da biste sugovorniku poslali poruku da ste aktivno uključeni u komunikaciju, koristite pozitivan govor tijela – gledajte sugovornika u lice, nasmiješite se, klimajte glavom kao znak da “pratite”, ne prekidajte sugovornika ometajućim pokretima, nemojte hodati ili stajati dok sugovornik sjedi.
U sukobima se koncentrirajte na trenutni problem (ne nabrajajte sve probleme sa svog spiska). Ne kritizirajte, nego predložite zajedničko rješenje. Ponekad izbrojite u sebi do deset prije nego što nešto kažete. Recite što vam smeta u ponašanju sugovornika (a ne osuđujte osobu u cjelosti), te kako se vi osjećate, fokusirajte se na ono što se može popraviti ili učiniti, te dopustite sugovorniku da kaže što želi od vas. Osobito se čuvajte emocionalnih i brzopletih izjava. Ne govorite nešto samo zato jer mislite da bi to drugi htjeli čuti.
Prilagodite svoju komunikaciju vremenu i prostoru, što znači nemojte komunicirati po navici ili naučenom tekstu, jer nisu sve situacije iste, pa tako neće biti niti komunikacija. Komunikacija je dio obilježja pojedinih naroda ili grupa ljudi, pa je u međunarodnim odnosima vrlo važno poznavati kulturu i tradiciju sugovornika da biste mogli uspješno komunicirati.
I za kraj, misao Ernesta Hemingwaya: Tri godine treba čovjeku da nauči govoriti, a cijeli život da nauči slušati. Zaključimo ovaj osvrt na Dijalog kratkim zaključkom – dijalog čine izgovorene riječi, neizgovorene riječi i šutnja, ali i oči i uši koje će sve to čuti i vidjeti. Sve to mora biti začinjeno dobrom voljom i željom da rezultat dijaloga bude pozitivan za obje strane. Tada je to Dijalog.
[1] Empatija – stanje kada pokazujete razumijevanje za razloge druge strane (emocije, porivi), ali se ne uključujete emotivno (za razliku od simpatije).
