koronavirus – pravo na privremenu nesposobnost za rad

Zbog aktualne epidemiološke situacije uzrokovane pojavom koronavirusa (2019nCov) i učestalih upita medija u svezi s pravima osiguranika koji su privremeno nesposobni, odnosno spriječeni za rad jer su bili u kontaktu s oboljelima od koronavirusa ili su bili na područjima zahvaćenim epidemijom obavještavamo vas sljedeće.

Pravo na naknadu plaće, kao jedno od prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uz pravo na zdravstvenu zaštitu, pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja odnosno drugih okolnosti utvrđenih Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, ako je izoliran kao kliconoša ili zbog pojave zaraze u njegovoj okolini.

Utvrđivanje privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad u nadležnosti je izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite koji se je prilikom utvrđivanja početka i trajanja potonje dužan pridržavati medicinskih indikacija.

Privremena nesposobnost odnosno spriječenost za rad medicinski je indicirana za osiguranike nad kojima se provode mjere u prevenciji širenja koronavirusa, odnosno kojima je određena samoizolacija kod kuće ili karantena u zdravstvenoj ustanovi od strane nadležnog epidemiologa ili graničnog sanitarnog inspektora rješenjem ili drugim odgovarajućim aktom.

Prema navedenom uzroku privremena nesposobnost odnosno spriječenost za rad može biti utvrđena dok traje karantena u zdravstvenoj ustanovi odnosno do izdavanja obavijesti o završetku zdravstvenog nadzora od strane nadležnog epidemiologa za osiguranike koji su bili u samoizolaciji kod kuće.

Naknada plaće se takvim osiguranicima isplaćuje na teret sredstava HZZO-a od prvoga dana privremene nesposobnosti za rad.

Napominjemo kako HZZO osigurava plaćanje zdravstvenih usluga u cijelosti za cjelokupnu zdravstvenu zaštitu u vezi sa zaraznim bolestima za koje je zakonom određeno provođenje mjera za sprečavanje njihova širenja.

Posebno ukazujemo da u slučaju osiguranika nad kojima se ne provode mjere u prevenciji širenja koronavirusa, odnosno kojima izolacija nije određena od strane nadležnog epidemiologa ili graničnog sanitarnog inspektora, već izostaju s radnog mjesta prema nalogu ili u dogovoru s poslodavcem, nema indikacija za utvrđivanja privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad, te s tim u vezi ni ostvarivanja prava na naknadu plaće na teret sredstava HZZO-a s osnova izolacije.

Što se tiče osiguranika koji su na liječenju u državama članicama EU, za ovakvu situaciju ne postoje posebni dogovori ili odredbe EU propisa, stoga vrijede sva uobičajena pravila. Znači, osiguranici HZZO-a u drugim državama članicama EU imaju pravo na svu potrebnu neodgodivu zdravstvenu zaštitu pod istim uvjetima kao i osiguranici države boravka, a na teret HZZO-a. Što se tiče troškova karantene u državama članicama EU, ovisi kako je regulirano u sustavu osiguranja te države. U svakom slučaju HZZO će biti obvezan refundirati sve troškove koje u državi boravka podmiri zdravstveno osiguranje te države sukladno svojim propisima, jer se neupitno radi o neodgodivoj zdravstvenoj zaštiti.