PRavim se da znam da ništa ne znam. PRimjećujem da se ništa ne PRimjećuje. PReskačem, PReslažem, PRovlačim se i PRetjerujem u potrebi da budem PRofesionalac, to se nekada ne isplati. Elem mladost je tu da nas nauči da se razočaramo, da pod stare dane ne ispadamo glupi. Upozoravali su me: „Mlada si, shvatit ćeš!“. Lampice, alarmi, sirene nevjerice. Srbija je jedino mjesto gdje je zagarantiran jedino odlazak najboljih. Hoćeš da te poštuju – budi najgori.  To je sistem koji pred tebe stavlja izazov: PRilagodi se ili ga PRomijeni.

Mladunče PR-a o PR-u:

PR – glavna začkoljica u glavama mnogih. Skraćenica koja zadaje muke ljudima koji bi se htjeli razumjeti u sve i svašta jer to baš miriše na egzotiku. Public relations – još jedna enigma, ali ako doslovno prevedemo “odnosi s javnošću”, onda u prvi mah nastupa glavno pitanje: “Što se ja imam s njima odnositi?” i konstatacija: “Radim svoj posao, kome se ne sviđa, ne mora mu se ni svidjeti.”.

Elem pogled na susjedovo dvorište, a tamo zgodna ljepotica, s karticom na reveru PR, nešto se tu šetka, namješta frizuru, pomiče fascikle sa stola na stol, ne ispušta telefon iz ruku, tablet joj dođe kao kućni ljubimac i tu nastupa promjena strategije djelovanja. Raspisuje se oglas za popunjavanje radnog mjesta za osobu sa zvanjem PR.

Opis posla – “da si lijepa, zgodna i pogodna za pokazivanje”.

Surovo, ali u Srbiji je PRofesija PRofesionalaca osuđena na ovu PRaktičnu nepogodu. I to nije sve, gurat će vas svugdje i gdje vam je mjesto i gdje se nikako ne biste smjeli zateći – bit ćete u sferi marketinga, promotora, može vam se dogoditi i dijeljenje flajera po ulici, javljanje na telefon, a Vaš će posao ostati neodrađen.

Čekat će svi ti mailovi, komentari, novinari, ciljne javnosti, znatiželjnici da im se obratite, da uzmete megafon u ruke i da izdeklamirate tko ste vi i što sve oni mogu dobiti od vas.

Tko je PR? Most, nit, govorni aparat, umjetnik, kreator, strateg, novinar, pisac, ličnost, trkač na duge staze.

A što nije PR? Radio Mileva što po potrebi pjeva, manekenka ili pak maneken, stvor koji je sam sebi zalijepio etiketu, a da nema pojma što će s njom. Nije tu da pametuje, soli pamet, prodaje maglu, već da animira, balansira, zainteresira, informira, motivira, pruži osmijeh na pladnju i uz to kvalitetnu objavu s puno korisnih detalja i malo hvalospjeva, da ne oduzima tuđe vrijeme, već da tempira pravo vrijeme i pravo mjesto za prave ljude….

S druge strane, ako znate znanje i pokušate se nametnuti kao stručnjak, pričekat će vas ploča na kojoj piše da: “prodajete maglu, izmaglicu, pomračinu, da ste lutka u izlogu i da je vaše da šutite i radite što vam se kaže”.

Bilo kako bilo – kad narastem, bit ću PR, jer izazovi su tu da nas izazovu, a na nama je da odgovorimo. Pišem sve ovo jer mudrost šutologije više ne pije vodu. Ako nećemo platiti stručnjake, oni nestručni će nas besplatno uništiti, a skupo ih plaćamo. Neka pamet lupi u glavu sveznalice! Jer na kraju uvijek ispadne: „Zato što mislimo da sve znamo, zato smo i glupi”. Dugujem zahvalnost svim ljudima od kojih sam učila, koji su me kritizirali, savjetovali, davali mi smjernice, o njima ću naknadno pisati.