Pomorska večer Hrvatskoga radija već je 64 godine jedini stalni tjednik o moru, brodovima i pomorcima

Pomorska večer jedna je od najstarijih tematskih emisija Hrvatskoga radija

Hrvatska je jedina svjetska država u kojoj se svakoga ponedjeljka emitira specijalizirana radijska emisija o moru, pomorcima i brodovima

Priprema se 65. sezona

Pomorske večeri Hrvatskoga radija

(HRT – HR). Emitirana je prvi put  8. srpnja 1952. kao Emisija za pomorce Radija Zagreb, a ove se godine navršavaju 64 godine od prvoga njezina emitiranja. Njezin je pokretač i dugogodišnji urednik bio Branko Knezoci, koji je želio pomoći našim pomorcima u održavanju veze s obiteljima. Emisiju je poslije preuzeo Zvonimir Bukovina, produljio je na dva sata i prozvao je Pomorska večer. Punih su dvadeset godina voditelji te emisije bili Valika Šverer i Ljubo Jelčić.

U uvjetima je ograničene komunikacije u prošlome stoljeću za obitelji pomoraca veoma važno bilo doznati na kojemu se moru ili u kojoj svjetskoj luci nalaze njihovi dragi. Za pomorce, koji su bili umorni od čekanja, neizrecivo nostalgični i puni čežnje za svojim obiteljima, s kojima nisu imali načina uspostaviti kontakt, itekako je bio važan taj komunikacijski most u eteru. Rubrike Poruke i pozdravi pomorcima i pomoraca njihovim obiteljima te Izvještaji o kretanju brodova postale su stalnicom i prepoznatljivim znakom emisije sve do danas.

„Nekoć je emisija, koja je trajala dva sata, uključivala mnoštvo pisama punih poruka koje su završavale željama i pozdravima: Našemu dragom pomorcu želimo mirno more, brzi povratak kući i Pozdrav posadi broda”, ističe urednik iz splitskoga studija Jadran Marinković, koji emisiju uređuje već 34 godine te dodaje: „Još smo do prije dvadesetak godina upotrebljavali Morseovu abecedu te smo se tako obraćali pomorcima na brodovima diljem svijeta, no suvremena je komunikacija učinila svoje, pa su danas poruke telefonske i znatno ih je manje, ali se čuje glas majke, supruge, djevojke i prijatelja.”

Na palubu se Pomorske večeri ukrcao s pravoga broda. „Igrom slučaja plovio sam nepune dvije godine i dogurao do trećega časnika te početkom osamdesetih zamijenio uvaženoga kolegu Ivu Boku. S obzirom na to da znam što je prekooceanski brod, ali i oluje i nevere, kako je kad ti je na sjevernome Atlantiku glava u torbi, sjetih se jedne stare poslovice koja glasi: Tri su vrste ljudi – oni koji su živi, oni koji su mrtvi i oni koji plove.

Pomorska večer Hrvatskoga radija (HRT – HR) već je 64 godine jedini stalni tjednik o moru, brodovima i pomorcima, zapravo o svim ljudima s mora, na moru i uz more. „I uvijek smo bili na strani naših pomoraca, koji već desetljećima nikako da dokažu vladi i mjerodavnomu ministarstvu da su slobodni strijelci te ni dandanas ne znaju kako ostvariti zdravstveno osiguranje te zašto zavrjeđuju beneficirani staž koji ne donosi punu mirovinu. A tek godišnje porezne prijave koje moraju ispuniti svi hrvatski pomorci bez obzira na to jesu li porezni obveznici”, ističe Jadran Marinković. U emisijama nema više priča o raskošnim lukama i provodima na svim kontinentima, pa tako u reportažama sve više slušamo žalopojke o maćehinskome odnosu države prema našim pomorcima. „Pomorska večer i dalje je rado slušana i na moru i na kraju jer svaka nova reportaža donosi istinsku riječ iz duše i tila s okusom mora i soli”, ističe Marinković.

Stalni su suradnici iz Splita godinama Goran Pelaić, koji vodi rubriku Sva moja mora (more u stihu), te Ivona Jakić, koja sastavlja sjajne reportaže o ljudima s mora.

Iza ekipe je Pomorske večeri više od 2300 emisija. U emisiji su zabilježeni usponi i padovi na tržištu brodskoga prostora, opisani lošiji i bolji dani hrvatskih brodarskih tvrtka, svjedočilo se obnovi i rastu hrvatskih luka, pratile su se promjene ribarskoga zakonodavstva, s ribarima se borilo za očuvanje prava na tradicijsko ribarsko oruđe. Stoga i ne čudi da je postala jedan od vrsnih kroničara pomorske i ribarske djelatnosti u Hrvatskoj i svijetu, a njezini su urednici redovito promicali i pomorsku kulturu, hrvatske obrazovne i muzejske ustanove, tematske izložbe i povijesno-obrazovne aktivnosti kulturnih ustanova u vezi s pomorstvom.

Sedamdesetih su godina Emisiju za pomorce preuzeli Radio Dubrovnik, Radio Split, Radio Zadar, Radio Rijeka i Radio Pula. Od tada ta emisija pod imenom Pomorska večer u istome večernjem terminu svakoga ponedjeljka od 20 do 22 sata nastavlja obrađivati teme iz najširega područja pomorstva i pratiti život na moru i obali. Emisija je ujedno bila kronikom dramatičnih trenutaka teških za pomorce i pomorstvo kao što su pomorske nesreće, stradavanja i spašavanja pomoraca i ribara te potonuća brodova. Posljednjih dvadesetak godina emitira se ponedjeljkom od 20 do 24 sata, i to svakoga ponedjeljka iz drugoga grada: iz Pule, Rijeke, Splita, Dubrovnika i Zadra.

Gotovo da nema čovjeka koji u nekome životnom razdoblju nije slušao Pomorsku večer, što i ne čudi kad uzmete u obzir da je pola hrvatskoga teritorija more”, ističe Branka Malnar, dugogodišnja urednica i voditeljica emisije iz riječkoga studija.

Naglašava kako je važno uporno pratiti problematiku naših pomoraca jer su oni naš najbolji izvozni proizvod. „U emisiji obrađujemo sve što je povezano s morem – od baštine i povijesti do svih aktualnih događaja. U 64 godine u pomorstvu se mnogo toga promijenilo. Tako između ostaloga  slušatelje pokušavamo  izvijestiti o  novim tehnologijama te rušiti predrasude o njima koji mnogi imaju na temelju slika iz starih filmova. Hrvatski su pomorci izloženi jakoj konkurenciji svjetskoga tržišta na kojoj su njihovo znanje i vještina iznimno cijenjeni. Naprimjer, na japanskim je brodovima koji plove na ukapljeni zemni plin (LNG) najsuvremenije tehnologije trideset posto časnika iz Hrvatske. Najveće brodove sa spremnicima na svijetu preuzimaju hrvatski zapovjednici. Da ne vrijede, nijedan im brodar ne bi dao na upravljanje dvije milijarde dolara, koliko danas vrijede brod i teret”, naglašava Branka Malnar.

Pomorska večer uvijek je bila i ostala uz pomorce i ljude s mora i na moru, uz njihove obitelji, a i slušaju je i svi ljudi koji vole more. Baš je stoga razloga i zato što je zadržala emocionalnu sponu sa svojim slušateljima i nakon više od šest desetljeća ta emisija i dalje mlada. Tu sponu najviše održava glazba, ona daje emisiji pečat i prepoznatljivost u eteru”, dodaje Branka Malnar te pojašnjava: „Glazba je spona pomoraca s domom, pisma su odlazila i dolazila, a glazbom se moglo znatno brže prenijeti svoje misli i osjećaje jer posebni melos dira u dušu.”

Emisiju iz Dubrovnika uređuje i vodi Božica Đurđević. Brodarstvo i brodogradnja osnovna je tema emisije povezana s dubrovačkim područjem. No, kako Božica Đurđević kaže, nisu sve teme u emisiji povezane isključivo s Dubrovnikom: „Svi se međusobno nadopunjujemo i ako je toga tjedna aktualna tema koja se tiče nekoga drugog grada, kolege naprave reportažu koju objavim u emisiji.” Dubrovačka emisija ima i seriju priloga pod nazivom Brodski dnevnik Ane Grabovac, u kojoj se donose priče iz 33 godine dugoga boravka na brodu Ane Grabovac, žene našega pomorca koja je sve godine bila njim na moru, a onda je sva svoja sjećanja pretočila u priče.

Vremena se mijenjaju, pa tako i teme kojima se bavi Pomorska večer. Ne odnose se više sve priče isključivo za pomorce koji su na brodovima – danas su teme puno šire, od zaštite morskoga okoliša do reportaža i informacija o zbivanjima iz staroga kraja. „Nedavno smo radili i prilog o povijesti dolazaka velikih brodova za kružna putovanja u Dubrovnik tijekom cijeloga stoljeća”, naglašava Božica Đurđević. No tradicija se ipak poštuje, pa se tako u emisiji još uvijek izvješćuje o kretanju brodova i emitiraju se podaci o tome gdje se koji brod nalazi.

Samo jedno kraće razdoblje Pomorska večer nije se emitirala iz Dubrovnika, i to tijekom agresije na Hrvatsku i bombardiranja Grada, kad je uništen odašiljač na Srđu. Tijekom toga razdoblja Božica Đurđević otpremala je magnetofonske vrpce sa snimljenim materijalom brodovima Jadrolinije, kao jedinom vezom iz Dubrovnika, u Rijeku, odakle se emitirala emisija.

Za Dorinu Tikvicki, koja Pomorsku večer uređuje i vodi iz pulskoga studija, doista se može reći da je u toj emisiji stasala i razvijala se. Jedno je vrijeme bila u njoj spikerica, potom reporterka, a nakon odlaska u mirovinu dugogodišnjega urednika Budimira Žižovića sama je stala za kormilo Pomorske večeri.

„Pula i Istra zasigurno nemaju najveći broj pomoraca na Jadranu. Imamo tek jednoga brodara, Uljanik plovidbu, koji je dosad uspješno pregrmio sve nevere svjetskoga brodarskog tržišta. Na ovome su području i dva uspješna škvera, Uljanik i Tehnomont, koja također uporno odolijevaju dugogodišnjim krizama brodogradnje te većina hrvatskih profesionalnih ribara. Stoga su i oni često tema emisije iz Pule, ali njezina su tema i drugi ljudi od mora poput malih brodara, graditelja tradicijskih barki, kalafata, jedriličara i sportskih ribolovaca. Nezaobilazne su i priče o sjajnoj povijesti Pule, koja je svojedobno bila glavna ratna luka Austro-Ugarske Monarhije, a u svojemu gotovo 160 godina starome brodogradilištu izgradila neke od prvih podmornica”, ističe Dorina Tikvicki. Posebno je veseli putopisna serija Okom pomorca, u kojoj naši pomorci pričaju o svojim doživljajima u krajevima u kojima su bili i na morima kojima su plovili, a svaka emisija iz pulskog studija započinje pjesmom Mornaru lipi moj. Tajna uspjeha i dugovječnosti emisije? „Svi kolege, bivši i sadašnji, emisiji se potpuno predaju. Profesionalno, ali i svim srcem. To je tajna spona među nama i ono što očito prepoznaju i naši slušatelji”, objašnjava Dorina Tikvicki.

Posebno ju veseli putopisna serija Okom pomorca, u kojoj naši pomorci pričaju o svojim doživljajima u krajevima u kojima su bili i o morima kojima su plovili, a svaka emisija iz pulskoga studija započinje pjesmom Mornaru moj lipi. Upitali smo ju i koja je tajna uspjeha i dugovječnosti emisije? „Svi kolege, bivši i sadašnji, potpuno joj se predaju. Profesionalno, ali i svim srcem. To je tajna spona među nama i ono što očito prepoznaju i naši slušatelji”, objašnjava Dorina Tikvicki.

Iz Zadra emisiju svakoga petog ponedjeljka uređuje i vodi Vladimir Šetka. Počeo je tek prije dva mjeseca, kad mu je uredničku palicu nakon trideset godina predao Gordan Kurtović. „Jako je teško bilo nastaviti nakon Gordana, koji je emisiji dao svoj osebujan pečat, usredotočio se na obične male ljude, stare kapetane i pomorce te često bio na terenu. Želim zadržati taj duh emisije, ali i prikazati Zadar kao pomorski grad s velikim pomorskim tvrtkama te najjačom ribarskom flotom”, naglašava Vladimir Šetka. Posebno ističe odličnu suradnju s Odjelom za arheologiju Sveučilišta u Zadru s kojim obrađuje temu zaštite mora i podmorja te analizira povijesne brodolome. U posljednjoj se emisiji bavio, primjerice, zaštitom tradicijske brodogradnje, ali i istraživao jelovnike na velikim prekooceanskim brodovima, točnije što su sve naši pomorci kuhali putujući po svijetu.

Pomorsku večer iz studija Radija Dubrovnik uređivali su i Vlaho Boro Kamić, Bruno Mustapić i Božo Brzica, iz Splita Ivo Boko i Vladimira Caktaš, iz Zadra Zlatan Miodrag, Božidar Klarić, Ivo Mišulić i Gordan Kurtović, iz Rijeke Albino Čehić i  Đurđica Dusper, a iz Pule Asim Čabaravdić, Agneza Urošević i Budimir Žižović. Većina je njih u ulozi novinara i urednika odradila gotovo cijeli svoj radni vijek prateći pomorske i ribarske teme u centrima Hrvatskoga radija (HRT – HR) u Dubrovniku, Splitu, Zadru, Rijeci i Puli te je svojim glasom i novinarskim umijećem obilježila više desetljeća postojanja Pomorske večeri

Od samoga su početka redovito odlazili na teren, prvo s magnetofonima, potom s kasetofonima, a danas s različitim uređajima za snimanje tona na terenu. Nerijetko se emisija  emitira uživo s kojega otoka u društvu pomorskih i ribarskih obitelji. Sa svojih su putovanja s pomorcima urednici donosili dokumentarne reportaže o životu pomoraca na brodovima i u svjetskim lukama. Radeći emisiju upoznali su tisuće pomoraca s kojima se nikada nisu izravno susreli. Tijekom godina uređivanja emisije skupilo se mnogo anegdota, pa i ta da je čak jedan brak sklopljen zahvaljujući Pomorskoj večeri, naime, pomorac s Korčule poslao je bračnu ponudu upravo preko etera, a danas su on i njegova izabranica već dvadeset i pet  godina u sretnome  braku. Stoga ni ne čudi što je Pomorska večer za njezine urednike i voditelje i više od posla, više od nekog projekta, više od same emisije, no najveća im je nagrada bila povratna veza sa slušateljima. Život im je obilježilo more, brodovi, pomorci, želja za spajanjem ljudi, pomaganjem, izvješćivanjem. Svima je Pomorska večer ušla pod kožu te nije ni čudo da je uređuju i vode dugi niz godina, druže se međusobno i pomažu jedni drugima.

Sve su to prepoznali i slušatelji i struka, pa su tako za svoj rad Jadran Marinković i Branka Malnar dobili pojedinačno godišnju nagradu Ministarstva pomorstva za širenje kulture mora, a svi urednici zajedno dobitnici su nagrade Hrvatskoga helsinškog odbora  za medijsko promicanje ljudskih prava 2015. godine. Brojna su pisma zahvale koji im i dalje stižu, a tople riječi pomoraca i njihovih obitelji pokazuju da je Pomorska večer emisija koja je postala opće mjesto u eteru Hrvatskoga radija. Pismo slušateljice prof. Klare Polak-Poljarević u njihovim životima zauzima ipak posebno mjesto:

„Svakoga ponedjeljka kad obavim sve poslove, lijepo se ušuškam u krevetu i uživam slušajući pjesme i poruke upućene njima,  pomorcima, na moru i kopnu. Iz nekih meni potpuno nejasnih razloga tu emisiju rijetko kad propustim. Nisam pomorac, nisam ni kći ni supruga pomorca, ali ima neka tajna veza između mene i mora. Je li to moje djetinjstvo i odrastanje uz more, je li to moja djevojačka mašta i zaljubljenost u svakoga mornara kojega moje oči ugledaše, jesu li to klapske pisme i zvuk mandoline po kalama i portunima mojega grada, jesu li to masline i smokve, vino i grožđe, limuni i naranče ili pak kamen i gromače, tko će znati, ali Pomorska večer moja je tajna ljubav koju ni s kim ne dijelim. Upalim svoj mali, prastari radio, koji me svojim promuklim, nesavršenim glasom vraća u mladost i slušam: Brod Iž na putu za Bombay, Veli Jože sutra stiže u Johannesburg, Kraljica mira u Sydneyu, Bennedict u OsakiI cijeli je svijet tu, u toj čudnoj kutiji, u mojoj sobi. Putujem na valovima radioemisije, putujem na različitim brodovima i plovilima i istražujem, sanjarim, zamišljam. Vidim se kako šetam u mnoštvu Indijaca razgledavajući bale raskošne svile, kako pjevam ili slušam jazz s crncima, kako uživam na australskim plažama, kako odjevena u elegantni kimono pijem sake s Japancima…  Nasmiješim se jer sam to isto radila i s deset i s dvadeset godina, a onda me razgovor koji se vodi u emisiji rastuži jer mi kapetan broda nemilosrdno ruši snove objašnjavajući kako je nova tehnologija skratila boravak broda i ljudi u lukama, kako se posada nema vremena ni odmoriti kako treba, a kamoli za razgledanje i zabavu. ‘Novac, veliki se tu novac obrće i nema se vremena’, veli on gotovo plačnim glasom jer je nestalo romantike koja je oduvijek pratila ova putovanja. No, zato poruke voljenih voljenima i dalje nude ljudskost i toplinu: Našem dragom sinu koji plovi…, Moj brat Nikola na brodu…, Najdraži, želim ti mirno more, Pozdrav posadi broda, Dragom tati Josipu… da nam se sretno vrati… čekaju ga… Koliko ljubavi, koliko brige, nadanja i iščekivanja u tako jednostavnim riječima, u tako iskrenim srcima…, a onda poteče pisma, ova naša, domaća, draga. Maslina je neobrana, Konobo moja, Jer ja sam skitnica, Kud plovi ovaj brod, Vraćam se tu, Večeras je naša fešta, Jugo se sprema, Kalelarga, Kalelaaarga, Da mi je proći kontradom … i srce, i tilo zadrhti ka’ ‘tič – i možete reći da sam djetinjasta, da sam poludjela, da sam posenilila kad padam na te srceparajuće stihove, ali priznajem da sam tu nemoćna, tu polažem oružje – tu sam ona koja jesam, ranjiva, sama i nezaštićena – ponovno djevojčica, djevojka, mlada majka, žena. Tisuću iskrica zaiskri u meni u samo jednoj Pomorskoj večeri.”