Daria Mateljak[H&P BLOG]; Foto:HUOJ

….

Stručnost je jača od struke. Neću vas tlačiti analizom semantičkih polja, procjenom afektivne snage riječi, konotacijama i teorijom sintagmi, konteksta ili diskursa. Morate mi vjerovati na riječ, časnu – lingvističku, barem ovaj put.

Stručnost (profesionalnost) je zaista riječ koja sadrži više pozitivne semantičke snage od struke (skupa profesionalaca koji se bave nekim poslom). Ne samo zato što je kolektivna apstraktna imenica koja u sebi sadrži indikatore kriterija, već i zato što, u praksi, ima više pozitivnih asocijacija. Već kao sama riječ, a u praktičnoj primjeni još i više. Jedan od pokazatelja je da svi mi – stručnjaci, u konačnici žudimo za tim da nam se prizna stručnost, da je na neki način dokažemo, da je netko prepozna, da je istakne. U posljednje vrijeme pojavljuje se i termin izvrsnost (opet taj engleski u kojemu excellence nekako puno bolje zvuči). Stručnost i izvrsnost mogu sebi prišiti svi oni koji se u svojoj struci (profesiji) na neki način istaknu svojim dostignućima, radom, projektima, iskorakom iz uobičajenog. Ukratko, oni koji pomiču svijet naprijed, koji imaju hrabrosti suočiti se s problemima, mijenjati paradigmu razmišljanja. Oni koji se usude napraviti drugačije i to komunicirati. Hrabrost, autentičnost, otvorenost, iskrenost, spremnost na suočavanje s teškim i novim su odlike koje prate stručnost. Naravno, uz onu tradicionalnu dimenziju sposobnosti da se strateški zaista poznaje područje kojim se baviš, kao i sposobnost rješavanja problema. Kritičko razmišljanje, želja i znanje da zagrebeš ispod površine površnosti i stvaraš novo.

Kod nas u odnosima s javnošću, mnogi bi pomislili da je to lako, ali nije. Treba i znanja i hrabrosti, kreativnosti, osjećaja za trenutak, mudrosti upravljanja rizicima i znanja kako izvući iz maloga najbolje da bi se od nečega stvorio sjajan projekt. Dodajmo uz to spremnost na preživljavanje i stvaranje u određenom političkom, gospodarskom, regulatornom, tržišnom kontekstu (pa čak i uz pomoć Kairosa, božanstva sretnog trenutka), otpornost u borbi koja te očekuje na putu ostvarenja tvog projekta.

Mnoge su prepreke morali proći projekti koji su kandidirali za ovogodišnji Grand PRix HUOJ-a. Od trenutka kad su zamišljeni do trenutka realizacije su već izborili bitke na kojima bi im zavidjeli znameniti povijesni vojni stratezi. Koliko je znanja, vještine, kreativnosti, napora, radnih sati, ponekad doslovno “krvi, znoja i suza” utkano u te projekte. Po nečemu su se, ipak, na kraju razlikovali. Možda ne samo po broju sati ili po naporima i teškoćama, možda ne samo i po kreativnoj hrabrosti – na kraju o onima koji su zaslužili ponijeti naslov izvrsnosti – presudila je razina stručnosti koja je u njih utkana. Stručnost, prije svega, sadrži stratešku dimenziju, a onda i uspješnost primjene. Kreativnost, sama po sebi, može biti i simpatični odraz zamisli, ali ako joj nedostaje cjelovita slika, sistemski pristup, izvrsnost realizacije, ostaje samo – simpatična ideja.

Ove godine se na Grand PRix HUOJ-a prijavio 61 projekt. Žiri je, zaista, radio prekovremeno. Predano, ambiciozno, štreberski precizno. Nemam podatke o tome koliko je radnih sati uložilo 11 vrijednih ljudi da triput, četriput, tko zna koliko puta pročita prijave i procijeni one koje su najbolje. Prema više kriterija, zahtjevnima za procjenjivanje. Usput, kao insider mogu jamčiti da su članice i član žirija vrhunski i stučno odradili svoj posao. Rasprave su bile otvorene, iskrene, konstruktivne. Da se tako razgovara u familijama ili u organizacijama, sigurno bi bilo manje razvoda i problema u internim komunikacijama. Vodila nas je stručnost, međusobno uvažavanje i povjerenje, pravo na i odgovornost za izgovorenu riječ i mišljenje. Složnost i srdačnost, uvažavanje protivnih mišljenja, ukratko, primjena dijaloga na djelu. Nagrađeni su projekti koje smo procijenili najboljima. Imenom i prezimenom, svatko za sebe na glasačkim listićima, pažljivo se vodeći time da se isključi svaki potencijalni sukob interesa.

Ovom prilikom čestitam svim laureatima Grand PRix-a. Svi ste zasluženo dobili nagrade. Čestitam i svim finalistima, nije bilo lako zaslužiti ulazak u finale. Ali i svima koji su prijavili svoje projekte. Ustrajte i dalje. Struka se razvija, ima izvrsnih projekata i treba ih pokazati.

Međutim, Hrvatska udruga za odnose s javnošću je puno više od pokazivanja. U proteklih par godina pokrenuto je mnogo novih projekata, inicijativa. Udruga živi na aktivnosti svojih članova. Prema mojoj slobodnoj procjeni, još uvijek desetak posto onih najaktivnijih svojim vrijednim radom pomiču struku naprijed. Time i potiču stručnost. I ne pitaju što HUOJ može napraviti za tebe, već što ti možeš napraviti za stručnost. Projekti HUOJ-a su se umnožili posljednjih godina u raznim formatima. Svatko za sebe tu može pronaći mjesto svog angažmana doprinosa struci. Koliko mi je poznato, sve su pozitivne inicijative i projekti uvijek podržani i svima se omogućio prostor djelovanja, svima se dala prilika unapređenja struke, svi su dobrodošli da daju svoj doprinos razvoju stručnosti.

Osobno, ponosna sam što se bavim ovim poslom više od četvrt stoljeća. Što u našim prilikama i nije uvijek bilo baš lako. Ponosna sam što zastupam vrijednosti koje bi većina članova naše strukovne organizacije vjerojatno potpisala i ne postavljajući dodatna pitanja. Ponosna sam što odnosi s javnošću danas znače u poslovnoj realizaciji planova puno više nego kad sam ja radila prvo istraživanje o toj problematici. Ponosna sam što nas ima sve više i što sam, kao članica ovogodišnjeg žirija imala puno težu zadaću nego moji prethodnici, jer vidim napredak struke. Ponosna sam, jer sve manje moram objašnjavati kojim se to poslom mi, u stvari, bavimo. Ponosna sam jer vidim da sve više novih, mladih snaga imaju što za pokazati, a neki od njih su i moji studenti. Osobno sam ponosna jer vidim trag koji ostavljaju oni koji stručnost i izvrsnost smatraju sinonimima.

Odbijam se sramiti ili opravdavati zbog primjera loše prakse u korporacijama ili agencijama. Zbog inertnosti dijela struke. Zbog quick-fix metoda, površne promocije, spinerskih vratolomija i neetičnog ponašanja u bilo kojem pogledu. Odbijam, jer to nije moj svijet, a nije niti svijet HUOJ-a. Stručnost je istinska predanost struci, je uključivanje dionika u dijalog ili barem raspravu kao početak dijaloške forme, je primjena najboljih znanja i metoda. A naša struka se sada nalazi na ključnoj točki preokreta – hoćemo li zaista biti prihvaćeni kao ravnopravni sudionik stvaranja poslovnih, gospodarskih, društvenih politika ili ćemo zauvijek ostati cementirani u ulozi promotora. Ja znam gdje je potencijal i gdje leži uspjeh. Vjerujem da znate i svi vi koji ste ovo pročitali do kraja.