Foto:Goran Kovačić/PIXSELL
Žiri za dodjelu godišnjih nagrada Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ) uz Grand-prix prvi je put dodijelio i nagradu Šipak godine za antikomunikaciju, osobi koja ne zna komunicirati s javnošću. Ona je jednoglasnom odlukom žirija pripala Neimenovanom visokom izvoru, izvijestili su mediji.
Žiri je objasnio da je – s obzirom na to da je Neimenovani visoki izvor jedna od najcitiranijih osoba godine – na djelu iznimno loša praksa komuniciranja s javnošću. Netransparentan način komunikacije, kaže žiri, ni na koji način ne pridonosi unapređenju javnog dijaloga nego je neprimjeren, neprofesionalan i šteti. U obrazloženju nam još kažu da je nepoznati izvor legitiman način komunikacije i jedan od alata odnosa s javnošću (tzv. probni balon).
Treba podsjetiti da HUOJ već nekoliko godina bira komunikatora godine, osobu koja s javnosti iznimno dobro komunicira o svim temama iz svoje domene, poput Krunoslava Borovca (tada načelnika ureda ravnatelja policije) i Željka Rohatinskog (tada guvernera HNB-a).
U ovoj me temi muče odgovori na dva pitanja. Prvo, zašto prvi Šipak dobiva baš Neimenovani izvor. I drugo, kome je zapravo tim Šipkom odaslana poruka.
Prvo, odlična je ideja HUOJ-a da se uz izbor najboljeg bira i najgori, no za start radije bismo pročitali ime i prezime najgoreg. Ovako, bez obzira na objašnjenja, dojam je da HUOJ-ovci za početak nisu imali petlje reći tko je to totalno netalentiran za komunikaciju s javnošću. I oni su se poslužili probnim balonom kako bi odvagnuli reakciju javnih osoba i vidjeli ima li Šipak budućnost ili ne.
Drugo, vidim barem dvije adrese na koje je poslana poruka da nije dobro s građanima komunicirati kroz famozne neimenovane, anonimne, visoke ili malo niže izvore bliske ovome ili onome. Prva su adresa mediji, jer žiri spominje da je Neimenovani izvor jedna od najcitiranijih osoba, a citirati, u ovom slučaju, znači spominjati u masovnim medijima. Iako sintagma “jedna od” može značiti i jedna od pet, jedna od deset ili jedna od stotinu, posve je jasno da HUOJ ne barata egzaktnim podatkom nego je ipak u pitanju dojam. Točnije rečeno, dojam star dvadesetak dana, jer prije toliko je dana tzv. neimenovani visoki izvor iz Vlade u izjavi za Jutarnji list odluku Županijskog suda u Zagrebu o izručenju Josipa Perkovića Njemačkoj nazvao državnim udarom pištoljem na vodu, što je izazvalo žestoku reakciju hrvatskih sudaca (Branko Hrvatin i Ivan Turudić).
Druga moguća adresa kojoj se HUOJ obraća dodjelom Šipka Neimenovanom izvoru mogu biti sami članovi te Udruge i svi ostali koji se profesionalno bave odnosima s javnošću. Ipak oni svojim savjetima, pa i odlukama, bitno i ne uvijek najmudrije, utječu na ponašanje naših političara i drugih javnih osoba, a neki bez njih i ne progovaraju. Bilo bi dobro da je među PR stručnjacima sazrela svijest kako nije dobro da se njihovi poslodavci i oni sami prečesto skrivaju iza nepoznatog izvora, nego je bolje ispeći i reći. Moguća je i treća adresa kojoj se HUOJ obraća – sam Neimenovani izvor. Jedan ili više njih. Neimenovani uglavnom misle da su i nedodirljivi, no možda im poruka ipak očeše uho.
Ako je Šipak godine Neimenovanom izvoru poruka, neće biti značajnijeg pomaka, a ako je probni balon, bolje ga je odmah “probušiti”. Vjerodostojnost daje samo ime i prezime.
Autor: Večernji list/Ružica Cigler
 Šipak godine za antikomunikaci ...){kind=link}