Purgeri su navek zbigecani. Vide li na sebi nešto izraubano, strefi ih herc. Za sebe vole reći da su maheri svoga faha. Ne vole folirante i hohštaplere. Dotepence smatraju dibidusima, stoga ih ne fermaju ni pet posto. Da bi napunili gertašlin, spremni su šljakati i ibercajt. Ljeti već gruntaju o beziciranju hotela za zimovanje. Iako djeluju nepristupačno, purgeri fajn klafraju, jamraju i laprdaju. Zatreba li vam prijevoz u njihovom gradu, ziher će vas odpeljati kam god treba.
Niste razumjeli? Ništa čudno.
Ono što je Jimmy Stanić nekad pjevao: ”Zagreb-Amerika u malom”, danas lako možemo preformulirati u: ”Zagreb-Hrvatska u malom”. Prema popisu stanovništva iz 2011. čak 51 % stanovnika čine doseljenici iz Hrvatske i inozemstva. Taj se podatak jasno očituje u govoru stanovnika naše metropole. Dodamo li tome novoštokavski purizam i inzistiranje na četveronaglasnome sustavu, purgeri se ne nalaze u zavidnom položaju.
Hrvatski je standardni jezik autonoman vid jezika, normiran, funkcionalno polivalentan i alokalan. Ima funkciju sporazumijevanja i po njemu prepoznajemo stupanj kultiviranosti pojedinca. Ipak, specifičnosti vlastita govora uvijek treba čuvati jer su upravo različitosti ono što obogaćuje naš hrvatski jezik. I baš zato, kada vaš zagrebački prijatelj idući put progovori na tečnom purgerskom, imajte razumijevanja. Misli svatko da je purger u Zagrebu biti lako.
