Foto: PIXSELL
Bivši glasnogovornik hrvatske Vlade (2008.-2010.) i bivši glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova (2004.-2008.) te novinar i urednik na Hrvatskoj radioteleviziji, Zlatko Mehun, u intervjuu za PRglas govori kojim se poslom bavi nakon što je napustio mjesto glasnogovornika. Govori i o današnjim kolegama, kako doživljava odnose s javnošću te ima li smisla vratiti se novinarstvu nakon prelaska u glasnogovorništva.
Nakon odlaska s mjesta glasnogovnika Vlade počeli ste raditi u vlastitoj tvrtki Mediem za medijsku produkciju, odnose s javnošću, poslovno i krizno komuniciranje osnovanu još 2003. Nedostaje li vam žurba i stres koje nosi briga o Vladi?
– Nakon napuštanja mjesta glasnogovornika Vlade, uvjetovanog zdravstvenim tegobama, odlučio sam aktivirati tvrtku i početi vlastiti posao. Takvu sam odluku donio ponajviše zbog toga što su me žurba, stres i svakodnevni radni dan u trajanju i do 16 sati – stajali zdravlja. Naime, ujesen 2009. godine ugrađeni su mi stentovi na srcu pa su mi liječnici savjetovali mirniji život. Međutim, ni u privatnom poslu nije baš sve bez problema, osobito kad znate da na kraju mjeseca morate uredno platiti sve obveze, a ponešto priskrbiti sebi i obitelji. I tu ima itekako puno stresa. No, u ovih pet godina ipak sam nekako preživio. Za to sam vrijeme napisao, uredio i tiskao nekoliko knjiga – monografija te provodio nekoliko drugih projekata, a zapravo sam vrlo malo radio u PR-u.
Niste se bavili klasičnim političkim PR-om. Kako ste doživjeli svoj posao?
– Odnosima s javnošću počeo sam se baviti u proljeće 2004. godine kada sam izabran na mjesto glasnogovornika MUP-a. Tu mi je osnovna zadaća bila uspostava sustava odnosa s javnošću od razine policijskih uprava do ravnateljstva policije i ministarstva. Jednako tako, nastojao sam otvoriti razne nove kanale komuniciranja s javnošću te unaprijediti suradnju s medijima. U tom smislu, dakle, bavio sam se strukom, a ne politikom.
Na isti sam način shvatio i svoju obvezu u Vladi kada sam početkom 2008. godine imenovan glasnogovornikom Vlade RH. Štoviše, jedan od najvećih izazova bio mi je ujednačavanje komunikacijske razine među ministarstvima i drugim vladinim tijelima jer sam odmah uočio, a to se događa, nažalost, još i danas, da neka ministarstva imaju primjerenu komunikaciju s javnošću, dok su neka bila zatvorenija ili se kod njih komunikacija odvijala otežano. Zato smo u suradnji s nizozemskim kolegama provodili jedan projekt ujednačavanja komunikacije na svim razinama, ali ga, nažalost, zbog bolesti nisam uspio dovršiti. I danas smatram da glasnogovornik Vlade ili nekog drugog državnog resora ne mora biti „politički PR-ovac“. On mora poznavati političku abecedu, ali je stručnost u odnosima s javnošću ipak na prvom mjestu.
Pratite li rad aktualnih glasnogovornika Vlade? Navodno ih ima više – službena je Sunčana Glavak, no glasnogovornici su i Nikola Grmoja (Most), Ivan Jabuka (HDZ), Miljenko Manjkas (HDZ). Zapravo se čini da novinari teško mogu dobiti odgovore na pitanja. kakav je vaš stav o tome?
– Ne mogu se složiti s vašom tvrdnjom: glasnogovornica Vlade je jedna – Sunčana Glavak! Imena koja navodite nisu ni u kakvoj vezi s Vladom. Točno je da su to glasnogovornici ili osobe koje skrbe o odnosima s medijima, ali su isključivo vezani na stranačku komunikaciju. Barem ja tako doživljavam odnose unutar Domoljubne koalicije i Mosta. Kolegica Glavak vrlo je iskusna u komunikaciji s javnošću, jedno vrijeme bila je i moja zamjenica u Vladinu uredu za odnose s javnošću tako da dobro poznaje sustav. Uvjeren sam da će svoj posao odraditi na najbolji mogući način – profesionalno, otvoreno i transparentno. Upravo za takav pristup obavljanju glasnogovorničkog posla uvijek sam se i osobno zalagao. Ono što je sada možda drugačije nego prije jest odnos među partnerima u izvršnoj vlasti – Domoljubne koalicije i Mosta. No uvjeren sam da će i tu “šumovi u komunikacijskom kanalu“ postupno nestajati. To znači da će i javnosti biti dostupnije sve najvažnije činjenice o funkcioniranju izvršne vlasti. Međutim, tu moram upozoriti kako u našem javnom prostoru još ima previše senzacionalizma, malicioznosti i neodgovornosti u iznošenju pojedinih tvrdnji ili ocjena.
Jeste li razmišljali o povratku u novinarstvo?
– Novinarstvo je bilo i ostalo moja prva ljubav. Međutim, mišljenja sam da se nakon glasnogovorničkog posla teško vratiti novinarstvu. Lakše je u obrnutom smjeru, kad novinar postaje glasnogovornik. Nekako držim da u ponovnom bavljenju novinarstvom, nakon glasnogovorničkih iskustava, novinar ne može biti potpuno objektivan ili vjerodostojan. Možda sam u krivu, ali to je moj stav. No, to ne znači da se treba odreći rada u medijima. Osjećam da s ovim iskustvom i znanjem koje sam stekao radeći na obje strane mogu znatno pomoći u edukaciji mladih, pa sam od ove akademske godine i predavač na Odjelu za komunikologiju i odnose s javnošću Sveučilišta Sjever. Osim toga, privlači me i publicistički rad, pa sam do sada objavio desetak knjiga, više dokumentarnih filmova i slično. Tu su i neki medijski projekti sa stranim partnerima, tako da nisam daleko od novinarstva. Uostalom, u 2013. godini nakratko sam se vratio u svoju prvu profesionalnu kuću – Radio Varaždin – gdje sam kao prokurist za vrijeme porodiljnog dopusta mijenjao tadašnju direktoricu.
Zbog čega ste se uopće počeli baviti PR-om?
– Svaki čovjek u određenom dijelu svoje radne karijere osjeća da je potrebno „otvoriti novu stranicu“, krenuti u nove poslovne izazove. Ja sam do prelaska u MUP, 2004. godine bio 14 godina na čelu regionalnog HTV studija u Varaždinu. Prije toga šest godina radio sam u Radio Varaždinu i gotovo tri godine u Večernjem listu. Dakle, prošao sam gotovo sve vrste medija (internet je tada bio u povojima) i u medijskom smislu nisam više imao nekih novih izazova. Želio sam jedino da u Varaždinu izgradimo prostor za regionalni HTV centar, ali podrška tome je bila slaba, gotovo nikakva, pa sam nakon poziva iz MUP-a da se javim na natječaj za glasnogovornika u tome vidio priliku za novi poslovni izazov, ali ujedno i mogućnost da s druge razine utječem na donošenje odluke o gradnji regionalnog centra HTV u Varaždinu. To je dijelom bilo i točno, jer je 2005. godine počela gradnja novog studija, ali, nažalost, katastrofalnim vođenjem razvojne politike HRT-a taj studio ni danas nije završen, već je izgrađeni objekt HRT dao državi pod dug za PDV, a 30-ak djelatnika toga studija sada je u iznajmljenom prostoru u Čakovcu.
Koliko vam je profesionalno pomoglo to što ste bili glasnogovornik Vlade i HDZ-a?
Nikad nisam bio glasnogovornik HDZ-a! U stranci sam bio član Središnjeg odbora, a sada sam potpredsjednik Odbora za medije. Međutim, opet ponavljam: glasnogovorništvo je struka, a pritom je u komuniciranju političkih tema važno poznavati političku abecedu.
Obavljanje posla glasnogovornika MUP-a i Vlade RH donijelo mi je dragocjena iskustva koja se ne mogu ni s čim uspoređivati. Prije svega, sudjelovao sam na brojnim seminarima i stručnoj edukaciji u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Italiji i drugdje, pa sam tu stekao neprocjenjivo iskustvo, kontakte i veze. Osim toga, svakodnevni kontakt s predstavnicima medija, te nastojanje da im doista budem “servis“ u zadovoljenju njihovih potreba za informacijama nešto je što se jednostavno mora doživjeti. Zato i danas kažem da se glasnogovornički posao, jednako kao i novinarski, ne može raditi. On se mora „živjeti“ 24 sata dnevno!
