Kompetencije u digitalnom dobu
Na ovogodišnju HUOJ-evu konferenciju u Novom Vinodolskom otišla sam kao panelist na okruglom stolu “Kompetencije u digitalnom dobu”. Okupili su se tu vodeći ljudi pet hrvatskih digitalnih i PR agencija kako bi raspravili o tome što nam je kao PR-ovcima potrebno da bismo se prilagodili najbrže rastućem segmentu komunikacijskog biznisa danas, digitali.
Najviše rasprave izazvala su pitanja gdje prestaje PR, a počinje digitala, što je to uopće digitalna komunikacija, koji kanali i alati će preživjeti, a koji se uskoro preseliti u povijest i jesu li PR-ovci uopće adekvatno osposobljeni za digitalnu komunikaciju. Dok su neki panelisti (Ana Penović iz agencije Jasno i Glasno) tvrdili da je, primjerice, content marketing sasvim drugačiji alat od odnosa s medijima, drugi (Nikola Vrdoljak iz agencije 404) uvjereni su kako su PR-ovci najbolje pozicionirani za proizvodnju digitalnih sadržaja.
Šteta je što je ovaj okrugli stol programski bio prije sjajnog predavanja prof. Peggy Simčić Bronn s Odjela za komunikaciju i kulturu Norveške poslovne škole, koja je između ostalog rekla da content marketing nije ništa drugo nego PR usmjeren izravno prema potrošačima. Šteta, jer bismo vjerovatno imali argumentiraniju diskusiju.
Ja se s prof. Bronn u potpunosti slažem, osim što mislim da je za bilo koju vrstu digitalne komunikacije PR-ovcima ipak potrebna nadogradnja u odnosu na kompetencije iz “klasičnog” PR-a (koji, naravno, nisu samo odnosi s medijima, što je na okruglom stolu bilo pomalo nespretno izrečeno, pa slijedom toga izazvalo burnu reakciju u publici koja je to shvatila kao napad na širinu PR-ovskih znanja i djelovanja). Naime, poznavanje tehnologije, odnosno mehanike funkcioniranja oblikovanja i plasmana digitalne komunikacije uvelike determinira uspjeh, odnosno neuspjeh komunikacijskih napora u tom segmentu.
Jedan od argumenata za to je i način na koji “digital natives” pristupaju digitalnoj komunikaciji (a o čemu je u uvodu konferencije govorio prof. Philip Young sa Sveučilišta u Birminghamu) – intuitivno, s jasnom vizijom kakvu će reakciju neka njihova akcija postići. Mi, koji se PR-om bavimo cijeli život, prvo to moramo osvijestiti, da bismo komunikaciju mogli pravilno isplanirati i provesti. Radi se o drugačijem mindsetu za kojeg su nam po mom mišljenju potrebni digitalno nativni ili digitalno osviješteni PR-ovci, što je kategorija ljudi koja se tek na našem tržištu rađa, odnosno koju tek moramo stvoriti. Neki kolege od toga su, čini mi se, unaprijed odustali i njima budućnost zasigurno neće biti laka. Drugi kao da se srame činjenice da su odnosi s medijima i dalje jako važan segment odnosa s javnošću. Mislim da kao struka moramo poraditi i na jednom i na drugom teritoriju, kako s jedne strane ne bismo zaboravili svoje korijene koji nam daju komparativnu prednost pred svim drugim dicsiplinama, odnosno kako bismo si s druge strane osigurali održivi rast i razvoj.
Piše: Marina Čulić Fischer, DIALOG komunikacije
