Novinari i urednici Poslovnog dnevnika na praksi su mi posveti veliku pažnju i pružili priliku da pišem, griješim, ispravljam se i učim. Nekoliko dana prije završetka prakse mentor me je pitao kako mi se sviđa raditi u novinama te želim li nastaviti raditi i nakon prakse. Tako da sam sada, nakon dva mjeseca prakse, dobio priliku honorarno raditi za Poslovni dnevnik, izjavio je Luka Vojvodić. Pročitajte dojmove Berneysovca Luke Vojvodića o svojoj prvoj praksi i honorarnom zaposlenju.
Službeno ste završili studentsku praksu u Poslovnom dnevniku. Ispričajte nam što se dogodilo nakon toga. Dobili ste priliku za nastavak rada, zar ne?
Nekoliko dana prije završetka prakse mentor me je pitao kako mi se sviđa raditi u novinama te želim li nastaviti raditi i nakon prakse. Tako da sam, nakon dva mjeseca prakse, dobio priliku honorarno raditi za Poslovni dnevnik.
Tijekom studentske prakse napisali se velik broj tekstova za Poslovni dnevnik koje smo imali prilike čitati. Koji tekst Vam je bio najveći izazov i zašto?
Tijekom prakse napisao sam 20 članaka od kojih je najveći izazov bio prvi intervju. Ipak je intervju razgovor s drugom osobom koja od vas ima određena očekivanja, a isto tako i vi od nje. Izazovno je to što se očekuje velika odgovornost, naročito kada zastupate ozbiljne novine kao što su Poslovni dnevnik.
Praksom u mediju imali ste priliku upoznati kompleksan odnos novinara i odnos s medijima. Iz Vaše perspektive, odnosno perspektive novinara, opišite nam relaciju novinar-PR-ovac.
Pišući za Poslovni dnevnik kontaktirao sam desetke PR-ovaca koji su bili izvori informacija. Na prvu je informacije moguće dobiti na više načina, ali ukoliko težite relevantnom tekstu i sam izvor mora biti takav. Moja dosadašnja iskustva s PR-ovcima su pozitivna. Smatram kako bi novinarima posao bio teži bez PR-a, a isto tako PR bi teško funkcionirao bez novinara.
Prvi ste student koji je u punom smislu riječi iskoristio Bernaysovu krilaticu „Studiraj da bi se zaposlio i napredovao“. Imate li kakav savjet za svoje kolege?
Ne osjećam se kompetentnim za davanje savjeta, budući da sam jedan od najmlađih i najneiskusnijih studenata. No ne škodi napomenuti kako svaku obavezu, bila ona kolokvij, ispit ili praksa, treba obraditi maksimalno odgovorno i korektno jer to će netko sigurno primjeriti i nagraditi.
Gdje se vidite za deset godina, odnosno vidite li se kao novinar ili PR stručnjak?
Teško je to reći obzirom da ne poznajem PR u praksi. Moja dosadašnje iskustvo u novinama je vrlo pozitivno, kolege novinari su i više no korektni i spremni prenositi znanje na početnike. Tako da ne mogu isključiti novinarstvo u pogledu na budućnost.
Pripadate prvoj generaciji Bernaysovih preddiplomaca. Je li Bernays ispunio Vaša očekivanja?
Bernays je čak premašio moja očekivanja. Naglasio bih stručnost i posvećenost naših predavača i profesora, koji su se stvarno potrudili naučiti nas i nisu štedjeli na znanju koje nam prenose. Što se tiče same prakse, također su premašena moja očekivanja. Konkretno ću govoriti o Poslovnom dnevniku, gdje su mi i novinari i urednici posvetili veliku pažnju i pružili mi priliku da pišem, griješim, ispravljam se i učim. Nadam se da je slična situacijama u drugim tvrtkama s kojima je Bernays dogovorio suradnju jer bih htio da moje kolege prožive slična pozitivna iskustva.
