Peter Watzlawick davno je zajedno sa svojim kolegama definirao 5 aksioma komunikacije među kojima je na prvu i najvažniju poziciju postavio „Nemoguće je ne komunicirati“. Tom tvrdnjom, odnosno aksiomom, on komunikaciju izjednačava s ponašanjem jer svako živo biće svojim postojanjem se ponaša i komunicira bez obzira na to čini li to svjesno ili nesvjesno s namjerom ili bez nje.
Kako organizacije i kompanije čine ljudi, uzimajući u obzir taj aksiom možemo povući paralelu da i one ne mogu ne komunicirati. Prema tome, kompanije i kada aktivno ne upravljaju svojim komunikacijama sa ciljanim javnostima, komuniciraju i odašilju im određene poruke. Komunikacija se odvija, no nažalost njom nitko ne upravlja i sve je dobro dok to nema negativne posljedice za kompaniju.
Istovremeno dok ne postoji izbor komunicirati ili ne, on postoji u pravilnom odabiru načina na koji se komunicira i sadržaju koji se komunicira.
Upravo definiranjem načina i dinamike komunikacije s ciljnim javnostima kompanije mogu biti manje ili više uspješne u ostvarenju svojih komunikacijskih i poslovnih ciljeva. Aktivnim upravljanjem načinom na koji se komunicira, organizacije, ali i pojedinci utječu na reakciju druge strane s kojom komuniciraju – bilo da je to određena skupna ciljana javnost ili određeni pojedinac.
Uz sveprisutnu digitalizaciju i strelovit razvoj društvenih mreža svatko je komunikator i svačija poruka neviđenom brzinom dobiva na važnosti i zaokuplja određeni dio javnog prostora. Nesvjesni činjenice da profili na društvenim mrežama nisu samo njihovi pojedinci i kompanije nesmotreno ili pak namjerno objavljuju statuse ne uzimajući u obzir moguće reakcije, a kada do njih dođe (a one su u većini slučajeva drugačije od onih koje su očekivali) već je kasno. Stoga je kvalitetno upravljanje komunikacijom i odabir pravog načina i sadržaja presudno za uspjeh u offline i u online svijetu.
U zadnjih nekoliko tjedana u medijima i na društvenim mrežama svjedočili smo velikom broju neprimjerenih i radikalnih poruka, kao i reakcija koje su sami kreatori poruke izazvali ne razmišljajući o načinu na koji komuniciraju.
Tako je na primjeru http://www.jutarnji.hr/nina-violic-ostro-na-facebooku—quot-nije-zaje—cija–cak-ni-registar-izdajnika-nije-mi-zabavan–sve-je-realno-i-sve-je-gore-nego-u-najcrnjoj-mori–quot–/1506971 komunikacije glumice Nine Violić na njezinom facebook profilu vidljivo da je ona odabirom vulgarnog načina izražavanja otvorila prostor za neprimjerenu i vrlo grubu komunikaciju čega možda nije ni bila svjesna prilikom pisanja statusa, a pored toga je zasigurno neugodno iznenadila i dobar dio svojih fanova koji od nje kao školovane glumice ne bi očekivali takav ˝kočijaški˝ rječnik u javnom prostoru.
Svaki kreator poruke stoga bi trebao biti svjestan svoje odgovornosti koju ima u komunikaciji s drugima pogotovo ako se ona odvija u javnoj sferi bilo online ili offline, a ako je u nedoumici kako postupiti onda je najprimjereniji način konzultirati se s komunikacijskim savjetnicima koji će cijelu situaciju sagledati iz objektivnog kuta, racionalno savjetovati na koji način i što komunicirati u kojem trenutku.
.
.
.
.
