Nebrojeno puta smo se moji kolege i ja našli u nezavidnoj situaciji kada klijent traži naše usluge, naše ideje i kreacije, dok je u isto vrijeme naš kreativni pogon jedna velika tabula rasa. Ne mora čak biti ni pritisak-situacija, ne mora ni postojati ikakav deadline. Jednostavno kad ona jedna jedina, najjedinija stvar za koju smo zaduženi (koju više-manje i živimo), nikako ne uspjeva. Kad mozak vrluda bespućima epskog dubokoumlja, kada postanem siguran da će ideja svaki čas doći, već je tu iza ugla… pa kad se ispostavi da ipak nije iza ugla. Kao ni iza sljedećeg ugla, kao ni iza ikojeg ugla na ovome svijetu ili u mojoj mašti. Onda nastupa pritisak, nervoza. Potom shvatim da trebam udahnuti, možda prošetati, okrijepiti se, podmazati kreativne kanale, shvaćajući da je stres posve nepoželjan i da je sve samo u mojoj glavi.
A ipak, i dalje ideje nema, tabula rasa je poprimila nijanse sivoga, i onda stiže drugi val nervoze.
Ono kada promatram taj ekran, on promatra tebe, ne znaš s koje se strane nalaziš. Filozofija postojanja, egzistencijalni razlozi i njihovo shvaćanje. Izmislit ću i ultimativni lijek za sve bolesti ovog svijeta, ali ideja za vizualni segment projekta nikako da sine.
Pri surfanju i traženju rješenja ovog nezgodnog problema, ali i na temelju konzultiranja s kolegama iz (šire) struke, ali i putem podražaja onog reptilskog, iskonskog dijela mozga koji na vlastiti način traži izlaz iz krizne situacije – nakon svega toga, došao sam do nekoliko potencijalnih “inspiranata”.
U nekolicini slučajeva, dovoljno je prosurfati web stranicama nekih lokalnih, manjih, obrta; ili prolistati kataloge pokojih većih trgovačkih lanaca za špeceraj. Time se inspirirate kako ne napraviti ideju i/ili dizajn.
Ako ipak niste toliko zlobni, jedna od preporuka jest domoći se raznoraznih papira, slika i fotografija koje ne trebate, stranica novina i časopisa. Pritom oboružati se škarama i izrezivati elemente po nekakvom svojem (po mogućnosti podsvjesnom) nahođenju. Izrezane oblike tada treba postavljati u takozvani kolaž, dajući posve novo (sadržajno i vizualno) značenje materiji. Ponekad naprosto rad s rukama može potaknuti kreativne sokove u vama.
Jedna od dosjetka jest i ona da zamijenite medije na kojima započinjete ostvarivanje svojih ideja. Recimo, ako prvotno skicirate ideju na papir a tek onda u računalni program za dizajniranje, jednostavno ovaj put započnite sa softwareom. I obratno. Isto tako, obrnite način na koji osmišljavate i realizirate svoje dizajnerske ideje: ukoliko prvo (kao većina) započenete izradu dizajna postavljajući vizualne elemente, a tek onda sadržaj – probajte započeti prvo sa sadržajem, te ga “obujmiti”, dodavanjem vizualnih elemenata.
Nije na odmet napraviti spontani redizajn već postojećeg dizajna. Svi mi dizajneri smo tu i tamo imali odbačena idejna rješenja, koja smo smatrali odličnima, ali jednostavno nisu bila klijentov “par čarapa”. Probajte iskopati takve radove iz naftalina, i izradite posve novu realizaciju, iz nove perspektive.
I za kraj, uvijek se dobro što više informirati o klijentu, tvrtci i sadašnjem vizualnom identitetu za koji radite projekt. Kako su stigli do ovoga što sad jesu? Što znači ime njhove trvtke? Što je prvi proizvod ili usluga koju su napravili? Ponekad se upravo takvo “kopanje” u dubinu može pokazati kao dobar lijek za nove ideje i kreativnost.
Ako i dalje imate problema s idejama i kreativnim sferama – javite nam se. Mi ćemo odraditi to za vas. Ne odraditi, to je pregruba riječ. Mi to ipak živimo, a tek onda radimo.
Bruno Basta
