Dosta me ljudi ovih dana propitkuje za novi uradak (božićnu čestitku/tv oglas) Tele2; ne budi lijen… Razgledah više puta, a i sam zamijetih tu pjesmicu…i što reći? Je li ovo još jedan kontroverzan uradak našeg teleoperatera, možda nečija briljantnost i nadahnuće ili komunikacijski promašaj?!
Kako god okreneš, promatrajući sa svim simpatijama kao slušatelj i gledatelj, ali i valorizirajući sa svim profesionalnim sitima i rešetima, ne može se izbjeći sagledavanje ovog uratka višedimenzionalno pa krenimo redom:
1. ukupan pristup komunikaciji, gdje se jedan komunikacijski koncept iz jedne države prenosi u drugu s potrebnim jezičnim adaptacijama, može biti problematičan ako se ne “pogode” svekolike atribucije nove zajednice, kulturološke i sociološke, a još više psihološke i tržišne. Stoga, prijenos ovog komunikacijskog koncepta iz jedne zemlje – Švedske – gdje ovca predstavlja jednu simboliku (npr. višestruka korisnost i opća bezopasnost!!) u drugu – Hrvatsku – gdje ima drugu simboliku (npr. da završi na ražnju??) svakako ima svoju komunikacijsku kompleksnost u percepciji prosječnog primatelja poruke u Hrvatskoj bez obzira na svu metaforičku paradu izvedbe,
2. neosporno je promatrani uradak, tv spot božićne čestitke, produkcijski perfektno odrađen; fantastična scenografija, još bolja rasvjeta i montaža, a posebno impresionira glazbena i vokalna interpretacija znanog Gregora. Ukupno uzevši, a uvažavajući kontekst basne i metafore kojom se kreatori tradicionalno služe, ne može se poreći kako ova poruka ostavlja impresivan dojam na primatelja poruke te neosporno stvara i potreban komunikacijski učinak,
3. ipak, predmet rasprave ostaju “nepoželjni” sadržaji, prvenstveno ambijenta u kojem se odigrava radnja, ali i personifikacije Gregora u takvim okolnostima. Razvidno je da se ovaj pjevni nastup događa u crkvi (katedrali) čime se u sam sadržaj poruke i njen konačan cilj (maksimiranje profita) stavlja element koji kod nekog vjernika može izazvati negativne reakcije, a posebno možebitna interpretacija simbolike crnog Gregora kao “nečastivog”. S te osnove otvaraju se, osim možebitne povrede Zakona i Kodeksa, i kompleksnija pitanja; može li sutra Konzum imati sliku oltara na kobasici, ili lik samog pape ili raspelo? Razvidno je, ugradnjom vjerskih sadržaja u oglasnu poruku i ukupnom personifikacijom “crne ovce”, stvorena podloga da se mogu povrijediti neki vjerski osjećaji pa samim tim i neke odredbe koje uređuju ponašanje pojedinih sudionika na tržištu oglašavanja. Ono što je najvažnije, stvara se paradigma kako bi ovakvi pristupi mogli biti općeprihvaćeni, pa je potrebna dodatna valorizacija nadležnih tijela kako bi se ovakav kreativni pristup ocijenio prihvatljivim ili neprihvatljivim respektirajući hrvatsku kršćansku tradiciju (barem na papiru!).
Dakle, mladog janjca na ražanj ili ne?