Komunikacija je prijenos ideja, misli, stavova, informacija od izvora do primatelja. Odvija se na različitim razinama i načinima – gledanjem, pričanjem, slušanjem, čitanjem, ali i šutnjom. Uz riječi, čak 70% poruke se prenosi neverbalnim putem (pogledom, izrazima, mimikom, stavom tijela, blizinom, okolinom u kojoj se komunikacija odvija). Dok verbalnom komunikacijom prenosimo informacije koje se mogu oblikovati glasom, neverbalnom komunikacijom prenosimo stavove i osjećaje. Kada su poruke pozivitne, govorimo o Bohmovom Dijalogu.
Nerazumijevanje i loša komunikacija s drugima čest je uzrok nezadovoljstva kod ljudi. Nezadovoljstvo je, pak, čest uzrok bolesti, pa je zato i Svjetska zdravstvena organizacija definirala kvalitetnu komunikaciju kao jednu od pet vještina neophodnu za zdrav i sretan život.
Ljudi misle da sve znaju o komunikaciji, ali zapravo malo znaju i nisu spremni učiti. Komunikacija je svemoćna ili nemoćna, ovisi o onome tko se njome koristi. I premda, naizgled, njome ne postižemo rezultat, ipak je učinkovita. Ljudi misle da se komunicira samo riječima i da je poruka upravo takva kakvom smo je izrekli, no neverbalnom i paraverbalnom komunikacijom prenosi se više od 90% poruke, pa nas sugovornik može shvatiti i drukčije. Zapamtite, nije poruka ono što smo izrekli, već ono što je sugovornik razumio.
Ljudi također misle da šutnja nije komunikacija, no to nije istina – i šutnja prenosi poruku i zna biti vrlo rječita. O načinu na koji izražavamo svoje misli i stavove ovisi kako će nas drugi shvatiti i koliko ćemo toga ostvariti. Pojedinci koji bolje komuniciraju imaju više uspjeha u rješavanju konflikata, dogovaranju, imaju zadovoljavajuće međuljudske odnose, samopouzdaniji su, te stoga uspješniji i zadovoljniji u cjelini.
Koliko smo svjesni načina na koji komuniciramo?
Koliko su vam poznate slijedeće situacije:
• Ukočen(a) sam i strahujem da ću reći nešto glupo? Ili, nasuprot, prirodan sam i izražavam zanimanje?
• Slušam jer želim razumijeti ili samo čekam priliku uskočiti nekome u riječ i napasti sugovornika?
•Ne tražim razjašnjenja kad mi nije jasno, a često nalazim skrivena, negativna značenja u rečenom?
• Ne smiješim se, ne gledam osobu u lice veći dio vremena dok priča, već gledam na sat, listam novine ili lupkam prstima?
• Pričam brzo i glasno, često prekidam druge i namećem svoje stavove i mišljenja?
• Konačno, često završim razgovarajući o temama koje me se zapravo ne tiču?
