Ljekarnik, astronaut, Superman, učiteljica… mislim da su najčešći odgovori svakog djeteta na pitanje: „Šta želiš biti kada odrasteš?“. Vjerujem da je to neki podsvjesni osjećaj i želja da mijenjaju svijet, učine ga boljim. „Komunikator“ – to sigurno nitko neće reći. Komunikacija ne čini svijet boljim?! Zvuči previše banalno…
Čini li ga boljim ili ne, činjenica je da ima itekako značajan utjecaj na promjene bilo koje vrste, koje se događaju u društvu. Komunikacija je neophodan alat ako želite opstati – kao pojedinac ili organizacija. Kompanije su većinom prepoznale značaj (dobre) komunikacije s javnostima, no šta je s javnim sektorom za koji komunikacija ne treba biti stvar dobre volje ili izbora, već dužnost?!
U mnogim zemljama komunikacijski alati su uvedeni zbog neophodne edukacije ljudi o promjenama koje se trebaju napraviti ili novim životnim stilovima koji se trebaju njegovati. Zagovaranje i promoviranje zdravijeg načina života, korištenje pojasa tijekom vožnje i odlaganje smeća na prava mjesta teme su koje su od značaja za zajednicu. Javni je sektor (većinom) taj koji bi trebao poticati komunikaciju ovih tema. Javni sektor ima odriješene ruke da društvo učini boljim, no zašto nam neke stvari nisu vidljive? Bi li društvo imalo bolju rekaciju na javni sektor da se odnosi s javnostima bolje njeguju? Bi li uzajamnom podrškom funkcionirali bolje?
Javne kampanje imaju izuzetno značajnu ulogu u edukaciji, informiranju i utjecanju na promjene u društvu. Cilj svake javne kampanje je javno dobro. To je razlog zašto je posebno zadovoljstvo raditi na javnim kampanjama poput – Djeca svjetlosti, Čist primjer, Borba protiv trgovine ljudima, Odrasli za djecu… jer tada se probudi ta dječja želja da svijet činiš boljim… jer i kada nisi ljekarnik, Superman… možeš mijenjati svijet.
