Identitet je pojam koji razlikuje nekoliko značenja, ovisno o kontekstu. Primjerice, nacionalni ili spolni, vizualni ili osobni. Osobni identitet pojedinca od drugih osobnih identiteta razlikuje različito tijelo, samosvijest, iskustvo te različit unutarnji život i osjećaj sebe kao i različiti stavovi drugih spram te osobe. Dakle, osobni identitet je skup individualnih karakteristika, odnosno osobina po kojoj je neka osoba prepoznatljiva ili poznata u društvu.
Osobni identitet svake osobe rezultat je posebnosti osobe i procesa odrastanja, a gradi se kroz našu praksu interakcije s drugim ljudima. Odrastajući i razvijajući se u svekolikom smislu, ljudi pokušavaju sebi i svojim životima dati smisao, posebno u odnosima s drugim ljudima i svojoj poziciji u zajednici.
Osobni identitet, posebno onaj koji se izdvaja u odnosu na druge, nije zajamčen. Postoje ljudi koji ga, osim fizičkog konteksta, gotovo nemaju, koji nisu određeni ničime. Takvi ljudi prolaze kroz živote drugih (posebno zajednice) manje zapaženo i ne ostavljaju trag kao neki drugi koji imaju snažan identitet, imidž ili karizmu.
,
Imidž je nadogradnja identiteta organizacije, proizvoda ili pojedinca i njegov razvoj kao nematerijalne vrijednosti u svijesti drugih ljudi ili u javnosti. Imidž (engl. image, slika, lik) ukupan je dojam što ga netko ostavlja ili nastoji ostaviti u javnosti (izgledom, odijevanjem, ponašanjem i sl.).
To je slika koju stvaramo u svijesti drugih, odnosno u javnosti o sebi.
Neki autori navode da je osobni imidž – predodžba o sebi, a drugi da je to naša slika u očima drugih. Imidž, s obzirom na naš izgled, ponašanje, djela i sl. može biti različit, pa i negativan, loš. Ugled ili reputacija (lat. reputatio, uzeti u obzir, izračun) označava opće mišljenje o osobi ili organizaciji. Dobra reputacija ujedno znači i dobar ugled, odnosno imidž. Ugled pomaže predvidjeti ili procijeniti kako će se netko ponašati u budućnosti. Prednost toga je predvidljivost i mogućnost jednostavnijeg donošenja odluka u komunikaciji s takvim osobama.
U poslovnom svijetu ugled ili dobar imidž, slično kao i brend, predstavlja neopipljivu imovinu i dio je vrijednosti organizacije, zaštićenog imena ili nekog oblika intelektualnog vlasništva. Slično je i s osobnim imidžem koji predstavlja nematerijalnu vrijednost osobe.
U kompanijama su sektori korporativnih komunikacija ili odjeli odnosa s javnošću zaduženi za njegovanje ugleda, odnosno za gradnju dobrog imidža.
Imidž se stječe i razvija s vremenom. Kad se jednom izgradi određeni imidž bilo pozitivan bilo negativan, vrlo teško se mijenja. Potrebni su dugotrajni i sustavni napori da se neki imidž promijeni uključivo i imidž osobe, poduzeća, države i sl.
,
Karizma (grčki charis, milost) je sveopći dojam da su ljudi koji je po- sjeduju obdareni svojevrsnom milošću ili izvanrednim moćima. Uz sve razlike u porijeklu, obrazovanju, zvanju i zanimanju, sve ljude s karizmom vezuje sposobnost privlačenja pažnje, izazivanja divljenja i širenja utjecaja.
Za karizmatičnog pojedinca često možemo čuti da ima „ono nešto“. Različite su interpretacije karizme. Jedan od pionira sociologije (Weber, 1910.) kaže kako je karizma kvaliteta kojom se pojedinac izdvaja od običnih ljudi te koja navodi okolinu na uvjerenje da posjeduje natprirodne, nadljudske ili barem izvanredne moći.
X faktor
Brojna su istraživanja utvrdila kako ljudi vole karizmatične pojedince te kako su skloni diviti im se, poštovati ih, kupovati od njih, slijediti ih i slič- no. Primjerice, na izborima narod ima priliku dovesti na vlast one stranke ili pojedince koji će najbolje zastupati njihove interese, ali često biraju one koji imaju najviše „onog nečeg”, tzv. „X faktor”.
Istraživanja su pokazala da političarev izgled i nastup imaju velik utjecaj na ishod izbora neovisno o izbornom programu. Karizmatične osobe (karizmatici) toliko su snažno uvjerene u svoju posebnost da to uvjerenje prenose i na okolinu.
Karizmatičnost je odlika vođa. Energija, poticajnost, polet i provedba karakteriziraju svakog lidera. Velika energija, snaga emocija, uvjerljivost, prijenos emocija i utjecaj na okolinu, sposobnost skretanja pažnje, govorničke vještine, optimizam i energičnost, stvaranje vjerovanja itd. sastavni su dijelovi karizme, odnosno osobine karizmatične osobe.
Pitanje je kako nastaju karizmatični ljudi – rađaju li se s karizmom ili je stječu tijekom života? Brojna istraživanja tvrde da je dio karizmatičnosti urođen, dok se ostatak formira odgojem, obrazovanjem i drugim iskustvi- ma.
Promatrajući ovaj fenomen s drugog aspekta, može se reći da ponekad govornički talent i karizma, koju rijetki ljudi posjeduju, može biti i kočnica njihova komunikološkog „sazrijevanja”.
To se događa zbog toga što nerijetko takve osobe, svjesne svog dara, odvajaju relativno kraće vrijeme za rad na sebi, odnosno pripremu za komunikacijske interakcije (prezenta- cije, pregovaranja, prodaje, seminare, sastanke, predavanja…o ovome smo mogli svjedočiti u nedavnim političkim suočavanjima nekih naših političkih lidera), uvjereni u pomoć svog „karizmatičnog elementa”. Nerijetko se događa i to da takve osobe dugoročno ne rade na razvoju svojih talenata, pa se s vremenom u njihovoj komunikacijskoj artikulaciji uočavaju komunikacijsko – prezentacijske pogreške koje rezultiraju neželjenim ishodima u kontekstu rezultata njihovih interpersonalnih interakcija.
