Teško. To svi znamo. Ako i nismo znali sad smo doznali. I moramo se naučiti nositi s tim. Em Corona virus em sad potresi… dokle još? Idu memeovi i vicevi po društvenim mrežama da ja to pao Jacques Houdek s bicikla, pa da je netko vidio Godzillu…

Sad će se tek vidjeti kakvi smo kao ljudi. A ima nas svakakvih. Ima i onih koji dan nakon potresa koji im sruši pola grada zovu ljude da se vrate u svoje razrušene i (ne)sigurne domove jer im oni svemoćni i sveznajući to jamče ili grade spomenike kao da ništa nije bilo ili … Sic ili Šic! Kao i njihovi posilni koji bi nas trebali smiriti, organizirati i savjetovati a prvi se uspaniče i pogube, a da još donedavno su ih boljele prepone za viruse… Ima i nekih profesora i učitelja koji prozivaju djecu za zadaće, a onda i sve roditelje dan nakon potresa jer je BITNO da pređu baš sve nastavne jedinice bez da ih pitaju jesu li dobro ili jesu li svi preživjeli potres dok na webu od škole nemaju ni slova ni lijepe riječi utjehe o virusu i o potresu… Nisu se snašli. Da. A mi pričamo o školi za 21. stoljeće i empatiji a oni koji nam djecu uče nemaju sluha za ovakve sitnice, a kao normalno živimo, zar ne?!

Psiholozi raznih škola otvorili su i besplatna online savjetovališta za one koji se teško nose sa situacijom čitaj sobom… I to je lijepo. Sreća u nesreći da ima i onih mudrih razumnih smirenih kompetentnih i stručnih. I ovo je vrijeme za njih. Pravo su osvježenje u ovoj jadnoj zemlji.

Teško nam je, ali nekima je i teže…. Zamislite samo kako je tek liječnicima, sestrama i tehničarima i čistačicama po bolnicama, vatrogascima ili svim onim vozačima kamiona i ženama na blagajnama koji nas hrane… Što mislite kako je astronautima ili podmorničarima koji u tijesnim limenim kantama lete oko zemlje ili plove pod morem? Baš sam jučer naletio na ruski dokumentarac o njihovoj nuklearnoj podmornici koja godišnje ode na nekoliko misija od 3 pa do 5-6 mjeseci. Osvrnut ću se na jedan članak sa savjetima američkih astronauta na portalu Futurism što je i bio motiv za pisanje ovog članka. Jedna astronautkinja koja je bila u svemirskoj stanici duugih 665 dana kaže da je najvažnije znati učinkovito komunicirati i imati dobru interakciju s obitelji/kolegama. Također da je sada u ovoj krizi najvažnije znati i prihvatiti višu svrhu svega što nas je snašlo. Ako ste sami radite ono do čega vam je (ili vam je bilo) stalo a niste imali vremena. Druga astronautkinja kaže da je je bitno aktivno slušanje i razumijevanje drugih i briga da drugi vas razumiju…  Treći im kolega kaže da je bitno slijediti rutinu i usporiti ritam jer znamo da će ovo dugo trajati ali i zabaviti se.  Jedan kanadski astronaut ima analitički pristup i kaže da treba spoznati stvarne rizike s kojima se suočavamo, potom pronaći cilj i postaviti sebi prioritete. Kad shvatite rizik i svoju misiju, osjećaj svrhe i svoje obveze, krenite u akciju. Internet je prava škrinja s blagom znanja i umjetnosti… Tako da isprobajte neki recept ili sve njih… ili nam javite što vi radite da vam bude lakše.

astronaut covid-19 korona virus

Kažu psiholozi da treba vizualizirati što će biti kad ovo prođe. A proći će. Neki vele da je stvar u komunikaciji (i sa drugima i sa sobom). Stoga kako ide vic nemojte se čuditi što razgovarate sa stvarima ili životinjama (ili televizorom). To je normalno. Opasno je kad vam počnu odgovarati … :))

Samo znam da će nam statistike rastavljenih i novorođenih biti drugačije nego lani. I to je dobro. Jer to znači da smo se promijenili. Da smo nešto naučili. O sebi. (I o drugima).

P.S. Svim onima koje je ovo uništilo domove ili su se razboljeli, želim samo reći da suosjećam s vama. Ali isto tako želim da znate da će to proći. Treba naučiti prihvatiti, otpustiti, oprostiti… mijenjati se.

I onda ćemo se opet moći smijati i zagrliti i shvatit ćemo kako smo zapravo mali i nevažni i kako imamo bogat život iz kog puno toga možemo naučiti.

Javite što vi radite da vam bude lakše…

ovo je slika