O projektu istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Jadranu u medijima se sve više piše, no javnost zapravo još uvijek ne zna o čemu je točno riječ. Možda je razlog u tome što obje strane, i ona koji projekt zagovara i ona koja je protiv njega, relativno nejasno komuniciraju. Pomoći bi svakako mogla serija javnih tribina koja je nedavno započela u Splitu pod nazivom “Učinci projekta istraživanja i eksploatacije uglikovodika u Jadranu na okruženje i nacionalno gospodarstvo“, na kojoj su svoje argumente ponudile obje strane.

Na njoj su se, doduše, okupili uglanvom protivnici projekta istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na čelu s Vjeranom Piršićem, nezavisnim vijećnikom iz Omišlja i predsjednikom Udruge “Eko Kvarner” te prof. dr. sc. Nevenom Šerićem, profesorom na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Kao potpora protivnicima projekta došle su i neke javne osobe iz svijeta glazbe, poput Meri Cetinić i članica grupe Meritas.

Moglo se tamo čuti kako je odluka oko ulaska u projekt ishitrena pogotovo radi upitne stručnosti same strateške studije, kao i radi negativnog utjecaja koji projekt može ostaviti na druge industrije poput turizma, ribarstva, poljoprivrede kao i na kvalitetu života okolnih krajeva. Branko Obradović, predstavnik građanske inicijative CASA, govorio je o negativnim iskustvima iz Italije naglasivši poguban učinak naftnih platformi za turizam na talijanskoj obali, kao i na štete koje su prouzročile cijelom eko sustavu.

Šerić je zadovoljan organiziranjem serijala javnih rasprava kao i odazivom zainteresiranih građana, no smatra da se da se trebaju iskoristiti i drugi kanali. Poruka zagovornika može se na dobar način iskomunicirati uz korištenje e-marketing alata i korištenje argumenata protiv naftnih istraživanja koji se žele nametnuti na uštrb industrija poput turizma i ribarstva. Javnost se dodatno treba upozoriti na rizike zaraznih bolesti koje nosi rastući broj tankera u našem teritorijalnom moru. E-marketing je svakako temelj koji bi se trebao koristiti u komunikacijskim alatima kao i odabir najefikasnijih alata gerilskog marketinga”, kaže Šerić, dodajući da se Vjeran Piršić, kao iskusan ekološki aktivist fokusira na uzrok, a ne na posljedice te koristi taktike koje se u novije vrijeme prepoznaju i kod velikih globalnih eko udruga.

Predsjednica Agencije za ugljikovodike Barbara Dorić zagovara projekt tvrdeći da se na hrvatskoj strani Jadrana ionako buši već 40 godina, no da to dosad nije bilo regulirano strogim pravilima. Dodala je i da je Norveška s eksploatacijom nafte i plina započela na sličan način, definiranjem istražnih polja i uspostavom logističkih centara te dosad ima oko 2000 zaposlenih. Također navodi i da se u fazi istraživanja, koja će trajati pet godina, očekuje 50 do 150 milijuna eura ulaganja, a kao bude rezultata slijedi faza eksploatacije u narednih 25 godina. Hrvatska bi tada mogla godišnje proizvoditi ekvivalent od 10 milijuna barela nafte što je 10 puta više nego sada.

Ništa od navedenog neće biti definirano dok se ne potpiše Ugovor o istraživanju i podjeli eksploatacije uglikovodika između izvoditelja i Vlade RH. Također po novom nacrtu, istražni prostori su odmaknuti minimalno 10 km od obale i 6 km od otoka. U isto vrijeme, Agencija za ugljikovodike tvrdi da bez pozitivne ocjene utjecaja na ekološku mrežu potenijalni investitori neće moći provoditi nikakve aktivnosti. Sam ugovor bi se trebao potpisati do 2.travnja 2015.godine.

Za projekt aktivno lobira i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak tvrdeći da se projekt provodi uz primjenu svih mjera i najviših i najstrožih ekoloških standarda zaštite Jadrana.

Važno je znati da se Jadran već eksploatira u Italiji, i to s minimalnih tehničkim i ekološkim zahtjevima prema investitorima, a sutra će isto tako biti u Crnoj Gori. Postoji golem poslovni interes energetskog uvozničkog lobija da se projekt zaustavi jer nakon što se otkriju nova nalazišta, uvoz više neće biti potreban. Razumijem da s te strane dolaze inicijative da se projekt zaustavi, ali to nije, i neće biti moguće. Uvijek sam otvoren za konstruktivnu kritiku, ali ne i zaustavljanje projekta koji Hrvatskoj donosi maksimalnu ekološku zaštitu, jeftinije energente, više posla i bolji život., izjavio je Vrdoljak.

Krešimir Macan, PR stručnjak i direktor Manjgure koji je angažiran od strane Agencije za ugljikovodike, smatra da nije točno da zainteresirani građani nemaju uvid u informacije.

Smatram da onaj tko želi znati može doći do informacija. Sa strane Agencije za ugljikovodike potrudili smo se, javna rasprava je u tijeku i još je vidljivija, ali izgleda sa smo nekako jednostavno pokrenuti i gomilu drugih povezanih događanja. Kako je u tijeku kriza, imam dojam da su ljudi shvatili da se negdje moramo pomaknuti, ne može da sve ne može, u drugim zemljama puno toga može i idu naprijed, u nas ništa ne može i „kukamo“ kako nam je loše. Vezano za naftu mamo zabrinutost, ali imamo i nikad više standarde, javnu raspravu. Smatram da bi ljudi trebali sudjelovati u raspravi, reći što ne bi htjeli, pa možemo naći kompromis, ali ne isključivo biti protiv nečeg. Na primjer, imam informaciju da tankeri, kruzeri i svi brodovi što dolaze u Jadran, imaju veći utjecaj nego što će imati sva istraživanja ako uopće ima nafte.