Foto: HUOJ
INTERVJU: Supružnici Mateljak i Alfirev osvajaju vrhove u struci odnosa s javnošću
Supružnici Daria Mateljak i Darko Alfirev su se posljednih mjeseci istaknuli kao predvodnici jednih od zanimljivijih zbivanja i novosti u odnosima s javnošću u Hrvatskoj. Oboje s impresivnim životopisima i postignućima iskazali su se posljednjih mjeseci u PR struci.
Daria Mateljak, je direktorica Hauska i Partner za Hrvatsku te jedna od vodećih hrvatskih stručnjaka u području odnosa s javnošću kao i korporativnih i državnih odnosa. Odnosima s javnošću u gospodarstvu, politici, upravi te organizacijskim odnosima bavi se više od dvadeset godina. Osim toga, aktivna je u akademskim krugovima kao predavač iz područja komunikacija i strateškog razmišljanja na Sveučilištu u Zagrebu. Daria Mateljak je od nedavno i dobitnica HUOJ Grand Prix nagrade za najbolje ostvarenje u odnosima s javnošću.
U isto vrijeme, Darko Alfirev, dobitnik je Grand Prix nagrade za kampanju HEP-a “Imamo žicu” koja je nagrađena u kategoriji za društveno odgovorno poslovanje. Darko Alfirev je jedan od rijetkih certiciranih PR-ovaca u Hrvatskoj te posjeduje stručni certfikat za odnose s javnošću koji dodjeljuje krovna organizacija HUOJ. Alfirev, inače rukovoditelj Odjela za odnose s javnošću u HEP-u, već se 25 godina bavi odnosima s javnošću, a svoju bogatu radnu karijeru započeo je u Nuklearnoj elektrani Krško u Sloveniji.
PRglas: Gospođo Mateljak, osvojili ste laskavu titulu za najbolje ostvarenje u odnosima s javnošću. Jeste li očekivali to priznanje i što mislite da je posebno pridonijelo tome?
Mateljak: O takvim stvarima čovjek ne razmišlja unaprijed. Bilo je to veliko i lijepo iznenađenje. Zahvaljujem žiriju HUOJ-a što je moj rad prepoznao dovoljno vrijednim za ovu prestižnu nagradu. Međutim, kako sam rekla i u svom govoru na Grand PRix svečanosti – puno je ljudi utkano u nju na razne načine, svi oni koji su mi u proteklih 25 godina karijere davali podršku, otvarali vrata ili surađivali sa mnom na bilo koji način. Pojedinac u odnosima s javnošću uvijek iza sebe mora imati snažan tim, a uz sebe ljude jednakog razumijevanja konteksta i one koji mu daju priliku kada nema potpuno sigurnih ishoda. Stručnjak može biti onoliko dobar koliko je poticajna sredina u kojoj radi, ali i koliko svojom unutarnjom energijom ili znanjem želi hrabro pomicati granice mogućeg. Imala sam sreće što sam za svojih 25 godina karijere u raznim segmentima surađivala sa sjajnim ljudima koji su mi davali prostor i snagu za tu vrstu hrabrosti da odnose s javnošću radim na onaj jedini mogući i prihvatljiv način – etično, stručno, korektno i sa stalnom idejom da možemo pomicati granice struke.
PRglas: Kakav je osjećaj dobiti Grand PRix nagradu za poseban doprinos razvoju odnosa s javnošću?
Mateljak: Osjećaj je zaista predivan. Obično radim svoj posao s mišlju da se projekti za koje radim moraju uspješno ostvariti. Mi stručnjaci u odnosima s javnošću često i prikladno sebe stavljamo u drugi plan. Međutim, kad dođe tih pet minuta slave, to je isto jako lijepo. Nagrada struke je najviše što netko od nas može dobiti kao priznanje za svoj rad. S druge strane, sve one lijepe poruke – osobne, na mailu, na društvenim mrežama, pa i starinske – u pismu, a i to sam primala, su divan osjećaj koji ohrabruje i veseli. Osim mojim klijenata ili ljudi iz poslovne zajednice tu je bilo puno poruka kolegica i kolega iz struke. To su iskrene, neprotokolarne poruke iz kojih se vidi da ljudi s tobom dijele veselje, ne samo zato što si im možda drag, nego zato što poštuju način na koji radiš i vide sebe u tome. Taj dio je najljepši. Predivan je osjećaj da je struka potvrdila da je način na koji se trudiš razvijati stručnost neki „pravi smjer“. Zato ovu nagradu nekako više prihvaćam kao potvrdu načina rada ili filozofije razvoja odnosa s javnošću kod nas nego samo moje osobno dostignuće. Uostalom, kako sam rekla na Grand PRixu: Za mene je ova nagrada kao kredit za sve što mislim napraviti u sljedećih četvrt stoljeća. Još je moram potvrditi.
PRglas: Koje kvalitete smatrate najvažnijima za napredak u struci, a koje neophodnim u struci odnosa s javnošću?
Mateljak: O kvalitetama idealnih stručnjaka za odnose s javnošću ispisani su i udžbenici i mnogi znanstveni radovi. Međutim, ima ih nekoliko koje su možda presudne. Interdisciplinarni pogled na stvari – stalno razvijanje ne samo u svojim osnovnim znanjima, bila to sociologija, psihologija, politologija, ekonomija ili neka druga temeljna znanost, već i poznavanje industrija i djelatnosti za koje radimo. Dobar stručnjak za odnose s javnošću uvijek mora znati protumačiti politički i ekonomski kontekst, mora znati detalje projekata na kojima radi, bez obzira radi li se o energetici, financijama, infrastrukturnoj izgradnji, farmaciji, turizmu, proizvodnji hrane i pića ili o nekoj društvenoj i kulturnoj djelatnosti. Mi smo u mnogočemu doktori opće prakse i specijalisti odjednom. Uz to, trebamo biti vrlo pismeni, znati sastaviti tekst bilo koje razine – od priopćenja do stručnog rada, moramo pratiti tehnološke trendove komunikacija da razumijemo razliku i prednosti komunikacije u raznim formatima. Na kraju, trebamo imati strasti i želje da radimo na nekim projektima, da ih zastupamo, da znamo na koji način osmisliti dijalog s dionicima i na koji način osmisliti neku edukativno-informativnu kampanju. Danas odnosi s javnošću traže i puno višu razinu umrežavanja, nije dovoljno samo poznavati novinare i medije, već i mnoge druge skupine dionika i znati s njima osigurati smisleni dijalog.
Alfirev: Da, sve je to točno, ali ću ja ipak biti malo ciničan ili možda samo realan. Ima, naime, kolega, koji napreduju u struci ili bolje reći – u karijeri, ne zato jer imaju sve one kvalitete i vrline o kojima je govorila Daria, nego zato jer se koriste nekim pojednostavljenim tehnikama, prečacima, naizgled efektnim sredstvima, da – i spinovima, što, nažalost prolazi kod puno poslodavaca pa i klijenata, kod onih koji ne razumiju bit odnosa s javnošću, a pogotovu vremensku dimenziju odnosa organizacije s njezinim dionicima.
PRglas: Gospodine Alfirev, rukovoditelj ste odjela za odnose s javnošću HEP-a. Imali ste „žicu“ i osmislili odličnu kampanju IMAM(O) ŽICU. Tko zapravo stoji iza te ideje i možete li nam reći nešto više o tom projektu?
Alfirev: Nagrada IMAM ŽICU! prema našim saznanjima, najdugovječniji je društveno odgovorni projekt u Hrvatskoj koji spaja gospodarstvo s osnovnim i srednjoškolskim obrazovanjem. Nagrada je, u početku samo za matematiku i fiziku, na inicijativu tadašnjeg rukovoditelja funkcije odnosa s javnošću u HEP-u, kolege Mihovila Matkovića, ustanovljena 1995. godine u sklopu obilježavanja Stoljeća Hrvatske elektroprivrede. Zašto ovi predmeti? Zato jer su osnova za dobar uspjeh na tehničkim fakultetima odakle se svake godine regrutiraju naši novi stručni zaposlenici. I zato jer smo već tada, prije 20 godina, uočili problem nepopularnosti i neprimjerenog društvenog statusa prirodnih znanosti i tehničkih struka, što se nažalost ni do danas nije promijenilo nabolje. Ovaj je projekt pokušaj odgovora na takvo stanje. Od 2005., kada projekt dobiva i svoje ime IMAM ŽICU!, nagrada se uručuje i najboljim mladim elektrotehničarima. Od osnutka Nagrade do danas, dodijelili smo 606 novčanih nagrada učenicima!
PRglas: Projekt 20 x IMAM(O) ŽICU Hrvatske elektroprivrede najbolji je u kategoriji Grand PRix za društveno odgovorno poslovanje. Što biste istaknuli kao presudno za dobitak ovakve nagrade?
Alfirev: Ono što je najviše fasciniralo članove žirija i mnoge kolege s kojima sam razgovarao, dugovječnost je ovog projekta. Moram priznati da sam ponekad i sam fasciniran time, naime, od osnutka nagrade promijenili smo sedam uprava, ali ovaj naš projekt nikad nije dolazio u pitanje.
Drugo, ne manje važno, uspjeli smo članovima žirija prezentirati činjenicu da su u projektu IMAM ŽICU integrirane sve tri dimenzije utjecaja što bi trebao imati svaki cjeloviti društveno odgovorni projekt. To je ekonomski utjecaj, jer novčane nagrade učenicima vidimo kao ulaganje u HEP i u budućnost hrvatskog gospodarstva. Društveni aspekt ukazivanja na problem neprimjerenog društvenog statusa prirodnih znanosti i tehničkih struka već sam spomenuo. I treće – okolišni aspekt. Mi svake godine, uz svečanu dodjelu nagrade, učenike, njihove mentore i druge goste upoznajemo s HEP-ovim tehnološkim sustavima i objektima, te ih educiramo o temi odnosa energije i okoliša.
PRglas: U poslovnom svijetu, kao bračni par radite na odnosima s javnošću, osvajate „planine“ , a čime se bavite u slobodno vrijeme?
Mateljak: Upravo to – osvajamo planine. Volimo biti u prirodi i hodati po planinama, brdima, šumama, otocima. U dane vikenda ili odmora rado istražujemo staze i putove u Hrvatskoj ili u susjednim zemljama. Volimo istraživati mala mjesta i ona malo veća. Volimo zaviriti u povijest i čudne kutove mjesta i gradova koji se ne vide na prvi pogled, doživjeti osjećaj nekog mjesta, družiti se s domorodcima, osjetiti karakter mjesta koja obilazimo. Često zalazimo tamo gdje to možda nije prvi izbor turista i nastojimo nalaziti gušt u lokalnim pričama, mjestima, jelima, vinima. Popet ćemo se rado na neku planinu, ali i posjetiti lokalna sela i birtije, porazgovarati s ljudima, obići neki povijesni lokalitet ili mjesno groblje. Volimo se i zabavljati, najčešće spontano, uz dobru glazbu, ples i dobro društvo.
Alfirev: I sve ovo što je Daria spomenula, volimo zabilježiti objektivom fotoaparata. Ne želim zvučati neskromno, ali skupilo se stotinjak fotografija za koje možemo reći da su „dobro ispale“.
PRglas: Kako je to živjeti u bračnoj zajednici u kojoj su oba partnera kreativna na svom području i sve vrvi od energije?
Mateljak: Hm. Naravno, uz mnogo energičnih razgovora. Često raspravljamo o projektima koji su nam važni, kao i o modelima odnosa s javnošću u praksi. Ovaj naš posao nedjeljiv je od drugih aspekata života i zaista je divno imati priliku razmijeniti mišljenja o nečemu s nekim tko ti je važan, ali je i stručan i razumije kontekst u kojemu radiš. Inače, kuhinja je jedan od teritorija na kojemu se i međusobno volimo dokazivati i biti kreativni. Ukratko, ne samo kreativci, već i stratezi, izazivamo se međusobno svakodnevno i na stručnoj razini i na području gastronomije i zabave. Ključno, na kraju je uvijek – razgovor, međusobna inspiracija u nečemu novome što se stvara, bilo na stručnom području ili u kuhinji ili u poticaju u tome što se čita ili u glazbi koja se sluša ili u onome što zajedno otkrivamo. Svakako, ono najbolje je upravo u tome što sami zajedno otkrivamo ili u međusobnoj podršci da se zajedno razvijamo.
Alfirev: Ja bih samo dodao da u mom slučaju i na poslu sve vrvi od energije, one električne.
PRglas: Što biste preporučili mladima koji se žele baviti odnosima s javnošću i pritom na temelju uspješnog rada ostvarivati i nagrade? Na što bi trebali obratiti pozornost?
Mateljak: Ovo je najteže pitanje. Prije svega moraju biti spremni na interdisciplinarni pristup, što znači da osim znanja i vještina iz odnosa s javnošću stalno moraju raditi na svojem učenju u raznim industrijskim granama, jer „opća praksa“ više nije dovoljna. To, između ostaloga, znači da će uspješniji biti oni koji na vrijeme prikupljaju znanja iz okruženja (konteksta) ili oni koji su više zainteresirani za pojedine industrije i znanja u kojima žele ostvariti karijeru. Stalno ulaganje u sebe, praćenje svih komunikacijskih trendova i želja da pozitivno utječu na razne projekte su preduvjet. Strpljenje, poštivanje svih etičkih i profesionalnih standarda struke se podrazumijevaju. Ako se netko upušta u struku da bi bio „spin-doktor“ mora znati da će njegova slava biti vrlo kratkoročna i da nikada neće zaslužiti poštovanje cijele struke.
Alfirev: Mislite li osvajati nagrade, ukoliko vas to pokreće, nemojte se baviti odnosima s javnošću. Moj su ideal, ali kojeg nikome ne želim nametati, dakle ovo nije savjet: moj su ideal neglamurozni, samozatajni i takoreći nevidljivi odnosi s javnošću u funkciji dobre, uspješne, društveno odgovorne kompanije, odnosno organizacije.
Daria Mateljak: Fotka je moj konzultantski stav. Spoji nespojivo. Popni se gdje ti kažu da ne možeš. Hrabrost je stvar vještine. Procjena rizika je majka mudrosti. Ako si drugačiji, dokaži. (Foto: privatna arhiva Facebook)
