Hrvatski novinari rijetko kad napišu konkretan i točan članak, zato uvijek inzistiram na autorizaciji.
Mate Rimac široj je javnosti poznat kao hrvatski izumitelj, poduzetnik te osnivač i direktor tvrtke Rimac Automobili i tvrtke Greyp Bikes. No malo tko zna da je za sliku koju javnost ima o Rimcu i njegovim proizvodima velikim dijelom zaslužna Monika Mikac, pod čijom su ingerencijom odnosi s javnošću.
– Kako je riječ o relativno maloj tvrtki od svega 26 zaposlenih, iako su prioritet mog posla odnosi s javnošću i marketing, moram biti uključena i u sve ostale segmente poslovanja naše tvrtke. Trenutno imamo i drugi brend koji smo lansirali, www.greyp-bikes.com, za bicikle, koji je također pod matičnom tvrtkom Rimac Automobili. Posao jednog PR-a u maloj tvrtki u mnogočemu se razlikuje od pozicije PR-a u velikim tvrtkama. U maloj firmi morate biti upoznati sa svim segmentima poslovanja, morate biti fleksibilni i spremni odraditi i mnogo više… To naravno vrijedi i za sve ostale zaposlenike, a ne samo za poziciju odnosa s javnošću.
Kako izgleda prosječan dan u odnosima s javnošću Rimac Automobila ?
– Kada dođem na posao, prvi zadatak je da prođem kroz mailove. Svakodnevno zaprimam preko 100 upita na koje je potrebno odgovoriti. Odgovaranje na mailove i provjera Facebooka i ostalih društvenih mreža, te izrada novih postova, jedina je rutina u ovom poslu. Sve ostale obaveze ovise od dana i prilika u kojima se nalazimo.
Ako se pripremamo za odlazak na sajam, onda su dani pretrpani raznim obvezama. Potrebno je pripremiti press release, organizirati sve potrebno za sajam, pripremiti bazu novinara kojima ćemo se javiti, s određenim novinarima unaprijed dogovoriti sastanke na sajmu… Kada smo lansirali bicikl, bilo je i mnogo više posla, radilo se na pripremi web stranice, snimao se promotivni video, trebalo se odraditi fotografiranje. Jako pazimo na svaki detalj koji javno predstavlja našu tvrtku. Vjerujemo da i najbolji proizvod neće biti uspješan ako imidž i brend nisu pravilno izgrađeni.
Najdraži dio posla svakako je pretraživanje objavljenih tekstova i zadovoljstvo kada se pročitaju pozitivni komentari. Volim kada zaprimimo tiskano izdanje, npr. WSJ u kojem je objavljen veliki članak, sjesti i uživati u dobrom tekstu. To je svojevrsna potvrda da svi skupa u odrađujemo svoje zadatke kvalitetno i da stvaramo dobar proizvod. Jedna od obaveza je i praćenje specijaliziranih medija, nažalost zbog brojnih obveza to je dio posla koji obično najviše pati.
Koliko pridajte važnosti interne komunikacije unutar tvrtke?
– Jako nam je bitno da su zaposlenici sretni i smatramo kako je interna komunikacija bitna za bolje poslovanje tvrtke. Često znamo imati upitnike o zadovoljstvu zaposlenika, u tim upitnicima otkrivamo gdje su mjesta za poboljšanje poslovanja i što bi pomoglo našim zaposlenicima da lakše savladaju zadatke. Naravno, s obzirom na to da je riječ o manjem timu, svi moraju težiti istom cilju i bitno nam je da se svi osjećaju kao ponosni pripadnici Rimac tima.
Kako je po vama najbolje izgraditi odnos između novinara i PR-ovca?
– S obzirom na to da je moje prethodno radno iskustvo bilo u novinarstvu, vrlo dobro poznajem potrebe novinara te im svakako pokušavam olakšati posao kada dođu kod nas. Moram priznati kako većina jako cijeni ako im samostalno pripremite i dobro organizirate snimanje. Većina novinara kada dolazi na teren, mora samostalno povlačiti za rukav osobu koju želi intervjuirati, mora neki puta čekati na pravi trenutak… Kada novinari dođu, uvijek ih za početak ponudim nekim pićem i keksima, pitam za njihove želje i planove i na temelju toga im pripremim sve ostalo. S njima ću pripremiti mjesto na kojem će intervjuirati, dovest ću im Matu ili nekog od zaposlenika ovisno o željama da ne moraju čekati kako bi krenuli s intervjuom, pokazat ću im sve što bi im moglo biti zanimljivo za snimanje. Naravno da uvijek postoje mediji koji su vam bitniji i cjenjeniji u određenom sektoru, s njima pokušavamo izgraditi poseban odnos, obično se to odrađuje kroz redovitu komunikaciju i dogovaranje ekskluzive. Također smatram kako je jako bitno nakon svake objave zahvaliti novinaru i pohvaliti tekst ako je bio dobar.
Promovirajući Concept One putovanjima po svijetu, sigurno ste surađivali s mnogo tamošnjih PR-ovaca i novinara. Koje su ključne razlike u struci, uspoređujući Hrvatsku i neke od vaših destinacija poput Njemačke, Danske, Engleske ili Emirata?
– Što se tiče razlike između novinara, zanimljivost koju sam primijetila je da se strani novinari puno bolje pripremaju za sam intervju, uvijek su detaljno upoznati s temom. Npr. potpuno nas je iznenadilo kako jedan WSJ priprema članak. Novinar je bio kod nas u posjeti par dana, uistinu je detaljno ušao u priču. Nakon što se vratio u Ameriku slijedila je razmjena otprilike 20-tak mailova s dodatnim pitanjima. Nakon toga, prije objave članka od redakcije WSJ smo dobili 100 kratkih pitanja kako bi provjerili je li novinar dobro iznio sve činjenice u članku. Tek nakon svih tih provjera članak je išao u objavu. To je vjerojatno jedan od razloga zašto u stranim medijima rijetko kada nešto napišu krivo, dok je u Hrvatskoj gotovo obrnuto, rijetko kada napišu konkretan i točan članak. Iz tog razloga nažalost s hrvatskim novinarima uvijek inzistiram na autorizaciji.
Moram priznati da nisam imala puno prilike surađivati s hrvatskim PR-ovcima pa nisam kompetentna govoriti o razlikama o poslovanju. Sa stranim PR-ovcima s kojima sam surađivala mogu reći da sam vidjela svega, od ljudi koji su apsolutni stručnjaci u svome poslu, točno znaju što rade, raspolažu s pravim kontaktima. Naravno bilo je i onih za koje sam se zapitala što uopće rade u tom poslu, nisu bili dovoljno upoznati s proizvodom koji predstavljaju, nisu sebe znali predstaviti na pravi način, a moje je mišljenje ako jedan PR-ovac sebe ne može predstaviti na pravi način, kako onda može jedan proizvod.
Imate li kakve kvalitetne “tips and tricks” za mlade komunikatore koji se tek probijaju na tržište?
– Da budu organizirani, pripremljeni, samouvjereni (to će obično proizaći iz dobre pripreme) i pismeni. Ako nemaju iskustva u novinarstvu, neka barem dobro nauče kako funkcionira taj svijet i što je novinarima bitno. Treba imati na umu da novinari često imaju previše posla i da vole kad ih sve dočeka gotovo. Ako je npr. vaše priopćenje dobro napisano, bez previše superlativa, s jasnim informacijama, ne predugo, većina novinara će ga samo kopirati. I svakako bi svima preporučila da se upoznaju s NLP-om, mogu reći kako su mi osnovna znanja NLP-a zaista pomogla u poslovanju.
Kako mjerite uspješnost vašeg rada. Je li AVE zapravo dobro mjerilo?
– S obzirom na to da smo mlada tvrtka koja je još u razvoju, budžet za marketing je uvijek taj na kojem se rade rezovi. Politika tvrtke je da nemamo plaćenih oglasa, ali zato smatramo kako taj dio kvalitetnim PR-om i više nego nadoknađujemo. Ne provodimo klasičan AVE i smatramo kako je najbolji pokazatelj ako nakon određenog članka ili televizijskog priloga zaprimimo kvalitetne upite. S obzirom na to da kod nas nije riječ o masovnom proizvodu, zasigurno nam mnogo više znači jedan prilog na CNN-u ili članak u luksuznom časopisu za ciljanu publiku nego 10 drugih objava.
Koji su sljedeći koraci vaše tvrtke u bližoj budućnosti? Imate li kakve nove komunikacijske izazove koji slijede?
– Sljedeći veliki izazov je predstavljanje novog automobila koji je trenutno u proizvodnji, posebno je što će ovaj automobil prvi put moći testirati i novinari. S obzirom na to da smo tek krenuli s pripremom predstavljanja, ne mogu otkriti točne planove.
