U zadnjim tjednima razne organizacije su istupale s boljim ili lošijim prijedlozima i mjerama koje se tiču poduzetnika, prema Vladi RH i u medijima. Gotovo svi se predstavljaju kao da imaju legitimitet i da komuniciraju volju i želje velikog broja poduzetnika, koji su u nekom slučajevima, njihovi prisilni članovi. Do sada mnoge od tih organizacija nisu imale dvosmjernu komunikaciju s njima, a mnogima se prema njihovim svjedočanstvima nisu godinama ni javile, a kamoli odgovarale na njihove povremene upite. S obzirom na to da Udruga Glas poduzetnika na FB grupi trenutno ima ogroman broj od oko 54000 članova, imalo je smisla pitati sve njih, koga smatraju svojim zastupnikom u javnosti i u pregovorima s raznim institucijama. Odgovori su bili čak i iznad onoga što smo očekivali, jer su dali gotovo jednoznačne rezultate. Njihova težina je još veća uzevši u obzir da je na anketu odgovorio rekordan broj ispitanika – njih oko 4000.
Ovo su njihovi odgovori:
Za HGK, najveću organizaciju s obaveznim članstvom, i preko 200 milijuna kuna budžeta, glasalo je zanemarivih 0,1% naših ispitanika. Vrlo slično prošla je i Hrvatska obrtnička komora sa 0,2% ispitanika koji je biraju. Od klasičnih udruga najbolje je prošao HUP koji ima dobrovoljno članstvo i koji bira i dalje beznačajnih 0,6% ispitanika. Više od svih njih zajedno ima odgovor – Nitko, za one ispitanike koji misle da ih u ovome trenutku nitko kvalitetno ne zastupa. I na kraju imamo ispitanike koji su izjavili da smatraju da ih zastupa Udruga glas poduzetnika – i da su već do sada u vrlo kratkom postojanju, napravili značajne rezultate. Broj njih je nevjerojatnih 97,2 %.
S obzirom na te rezultate, ogromnog broja ispitanika, postavlja se pitanje moralnog i etičkog legitimiteta. Ima li smisla da ostale udruge nastupaju nakon ovoga, kao predstavnici ikoga? Neki ispitanici su komentirali doslovno – platili bismo da nas NE zastupaju! Ovi rezultati su sigurno dobar povod za spomenute organizacije da naprave dubinsku analizu i suoče se sa svojim vlastitim nedostacima, kako bi krenule u transformaciju. Umjesto dodatnih ulaganja u PR, i trošenja novaca prisilno uzetih od poduzetnika, možda je vrijeme da prihvate realnost i reagiraju na nju stvarnim, sadržajnim promjenama u svome funkcioniranju.
