Povodom devete dodjele nagrada Grand PRix-a Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ) Marina Čulić Fisher samo za PRglas govori o trenutnoj situaciji u odnosima s javnošću. Naime, o stanju u nekoj struci možete govoriti iz dva ugla. Jedan je kvantitativni – odnosno brojke koje za našu struku u našoj zemlji ne postoje, a drugi je kvalitativni – tako što ćete po nekom kriteriju ocijeniti idu li stvari na bolje, na gore, ili stagniraju.
Godišnja nagrada za najbolje radove u odnosima s javnošću zasigurno pruža određene elemente na osnovu kojih se može napraviti jedna vrsta kvalitativne analize stanja u struci.
Prema broju prijavljenih radova, koji je ove godine bio rekordan, možemo zaključiti da kao struka napredujemo (sve više radimo) i sazrijevamo (između ostalog, konačno relativno veliki broj ljudi zna kvalitetno napisati prijavnicu za nagradu, što prije nekoliko godina nije bio slučaj). Također je lijepo znati da kolege cijene strukovnu nagradu i žele se natjecati što znači da struka i strukovno priznanje i dalje imaju visoku reputaciju.
U PR se isplati ulagati
Činjenica da su ove godine, za razliku od prošlih godina, dodijeljene nagrade u svim kategorijama znači da postajemo sve bolji u većem broju aktivnosti. Posebno ohrabruje činjenica da je najveći broj radova bio dodijeljen u kategorijama javni sektor (da, upravo u onom sektoru u kojem je zabranjen angažman PR agencijama) i sektor velikih tvrtki, jer velike tvrtke imaju i velike kapacitete za razvoj i napredak struke.
Uz sve to, kvaliteta prijavljenih radova bila je na zavidnom nivou – prema riječima žirija, u nekim su kategorijama nijanse odlučivale za ulazak u finale, a još je napetiji bio odabir pobjednika. Obzirom na to da sam bila prisutna smotri finalista, jer je i projekt našeg klijenta Wrigley ušao u finale u kategoriji “Prilagodba globalne kampanje”, usudit ću se dati osobno mišljenje u dvije kategorije: prva je kategorija društveno odgovornog poslovanja u kojoj je po mom mišljenju za lokalnu zajednicu nevjerojatno pogođen bio Lidlov projekt “Veliko kino za Mali Lošinj”. Druga je kategorija poslovni sektor za velike tvrtke gdje je konkurencija očito bila vrlo jaka, obzirom na to da su u finale ušla čak četiri projekta. Prema rezultatima, ali i činjenici da se radilo o kampanji revitalizacije projekta koji traje već punih 17 godina, nagradu je po mom mišljenju zaslužio Biograd Boat Show.
Od ostalih finalista i pobjednika kategorija, rasponom produkcije svakako su oduševili Tour of Croatia agencije Media Val, Randez-vous agencije Komunikacijski ured, The Voice agencije 404 i Franckov Johann Franck. Multidimenzionalnošću se istaknula kampanja Uključi savjest agencije Pragma, a kreativnošću Kulturni incidenti agencije Vajt i Travopazitelj agencije Komunikacijski laboratorij.
Dakle, PR-ovci su dokazali da imaju i znanja i produkcijskih kapaciteta za iznijeti i najsloženije projekte, kao i još uvijek živu energiju i iskru kreativnosti da naprave stvari koje mogu promijeniti neke odnose i pomaknuti situaciju na bolje. Što je najvažnije, dokazali su da se u odnose s javnošću isplati ulagati.
Za kraj, iznijet ću još nekoliko opažanja:
Allianzov projekt Probudi se jedan je od najboljih projekata unutrašnje komunikacije koje sam imala prilike vidjeti i primjer kako se rade interne kampanje.
Iznimno mi je drago što se ponovila situacija iz prošle godine, kada su nagrade Gradu Šibeniku usmjerile svjetla reflektora na sredine izvan Zagreba, u kojima se očito, barem u nekim segmentima, događa jednako dobra komunikacija kao i u glavnom gradu, za što je ove godine zaslužna splitska agencija Vajt s čak dva pobjednika u dvije kategorije.
Čini mi se da je nekako u drugi plan pala vijest o prvoj dodijeljenoj nagradi za Agenciju godine, koja je otišla u ruke agencije 404. Nadam se da to nije zbog toga što je 404 barem jednako digitalna agencija kao što je i PR-ovska, pa su se tradicionalisti među nama pobojali za svoju budućnost.
Ponovno me je iznenadio izostanak nekih velikih i poznatih agencija iz natjecanja. Možda nisu došli do finala, a možda su odlučili da u natjecanju neće sudjelovati iz neke vrste revolta, što za našu krovnu udrugu, koja je organizator Grand PRixa, svakako ne bi bila dobra situacija.
Neugodno me je iznenadio izostanak većeg broja mladih kolega sa smotre finalista jer mislim da se tu može štošta naučiti. Ne znam je li problem u tome što svi strašno puno rade ili njihovi šefovi nisu prepoznali vrijednost smotre za razvoj svojih mladih potencijala, ali čini mi se da je i organizator smotru mogao bolje ispromovirati.
I zadnje, mislim da je Upravni odbor članovima HUOJ-a bio dužan obrazložiti zašto su se u žiriju našle dvije osobe iz iste tvrtke, ako ni zbog čega drugog, onda zato što se radi o presedanu.
Zaključno, odnosi s javnošću u Hrvatskoj uspješno su prebrodili krizu i našli nove kanale razvoja. Nalaze se na uzlaznoj putanji i ako do kraja prigrle promjene koje se događaju, ekspanzija će se nastaviti i u godinama koje dolaze. HUOJ među dijelom članstva dobro kotira, ali mora naći snage za otvaranje i okupljanje šire platforme, kao i za intenziviranje svojih aktivnosti. Svi preduvjeti su tu, samo moramo poraditi na dvosmjernoj komunikaciji, uzajamnom uvažavanju i toleranciji.
Piše: Marina Čulić Fischer, DIALOG komunikacije
