Dobra vijest! Još dobrih kompanija ima. Koje cijene svoje ljude. Još bolja vijest – bit će ih i sve više! (Da, nevjerojatno ali čak i u Hrvatskoj!).
Nevjerojatno za hrvatsku stvarnost! Zasad samo u IT-ju i nekim (pro)bit(ač)nijim sektorima ali ipak se kreće! HR u pravcu marketinga i PR-a pa se to onda na lijepom nam rvackom zove employer branding ili ti zavođenje zaposlenika (budućih) imidžem i pozicioniranjem tj. razlikovanjem od drugih poslodavaca. Bitan je i wording. Regrutacijski marketing. To je kada se banka u oglasu budućim (IT) zaposlenicima predstavlja kao fintech company. Ili kada kompanija koja proizvodi igrice traži Story Directora, jave im se direktori prodaje ili nabave, app bitno da je direktor, a nijedan za razvoj igrica. Kada u oglas napišu samo da traže Drama Queen onda im se javi više pravih kakve traže i sve ih zaposle!
Tako to rade DOBRE kompanije. One kojima njihovi zaposlenici NISU imovina i broj već VRIJEDNOST ili PREIMUĆSTVO (kako veli rječnik Googlizama). Koje CIJENE svoje ljude. I maze ih malo. Pa su im ljudimci puno odaniji i angažiraniji od onih koje špotaju, tjeraju, vežu ili bace u kućice. Koji play hard ali i work hard.
Gornji tekst je trebao biti uvod u prikaz konferencije o employer brandingu održane u Algebra Labu, 21. studenoga 2018. Radi se o privlačenju (zasad samo) digitalnih talenata. A oni su i razmaženi i vjerojatno već zauzeti (na brojnim job fairovima). Zato buduće kapitalce digitalce trebaju tražiti u drugim strukama (ako je postotak talenata u našem malom lijepom bazenu konstantan?) I to je dobro. Vremena se ipak mijenjaju. I HR i poslodavci koji ne razumiju (n)ove generacije, ali shvaćaju da ih moraju razumjeti ako ih žele privući. Ne zato jer žele, već zato što moraju. Jer talenti(rani) odlaze gdje im je bolje i zato se rade aplikacije za talentirane, pa ih zovu na problem challenge, pa rade web platforme za spajanje talenata i kompanija, pa malo gejmificiraju proces regrutiranja ljudi… a ključna je autentičnost. PRovci bi rekli da malo bolje pričaju (svoju) PRiču.. Od zaposlenika rade brend ambasadore (to je i ideal interne komunikacije, jel’ da? Eno piše tamo u knjizi…) Zvuči kao SF u Rvackoj ali NIJE. Ima tu i sinergije i energije jer i PR i marketig i HR surađuju za-jedno. Za-dobro. Za-ljude. Jasno da nije sve tako bajno u praksi jer je (svima) najveći izazov uvjeriti one gore i one pored da to prihvate jer je dobro (za njih). Sjetite se što je najveći problem u PR-u? Tj. tko?
Da rezimiramo – po čemu se razlikuju dobre kompanije od onih drugih? Po osmijehu. Njihovih ljudi.
Konferencija je bila drugačija. Zato je i ovaj tekst drugačiji. Nije klasični novinarski prikaz po 5W špranci već neki flow. Slow flow, but flow… Yoga. Za obrve. Bila je dobra! Kratka i više spontana no isplanirana. Otvorena. Suradnička razmjena iskustava… Uspjela je čak i neke Gen-Xe (čitaj T-Rexe) uvjeriti da je promjena moguća. Jer se generacija Y a Z još i manje, daju gaziti od “Big Bossova“ i ne rade za firme koje nisu etične prema njihovim kriterijima. Jer ONI biraju! Ipak se naš pardon, njiov ortački „kapitalizam“ mijenja u neki kolektivno-kolaborativni-društveno-odgovorni možda gejmificirani, ali s puno više common good-a i common sense-a. Budućnost je stigla. I u Hrvatsku. Bravo Algebra i svi koji su se ukrcali u employer brendirane. Živo storytelling! I storysharing!
P.S. Je li sistematski pregled muka po doktoru ili briga za zaposlenike? Ili što vam je draže? Googleova cooltura s freebijima, praonicama veša i auti i kuharima i … ili Amazonova tortura gdje ljudi (odrasli) plaču i pucaju po šavovima ili ne stižu na WC u pauzama pa piške u boce ili kante za smeće i kampiraju ispred skladišta u zabitima jer im prijevoz plaćaju kao i putne naloge… ha?.
P.P.S. Bravo Algebra jer je shvatila zlatno pravilo organizatora konferencija da prvo ide catering tako da se ljudi opuste i povežu tj. počne priča tj. tabletalking aka networking. Čestitke! I njima i kuharima. One tortice od jabuka s cimetom baš su bile ….
