Činjenica da današnja djeca odrastaju uz digitalnu tehnologiju ne znači automatski da oni tu tehnologiju koriste odgovorno i pametno pa je obaveza i dužnost roditelja, kao i cijelog sustava obrazovanja, da ih ne prepuštaju nekontroliranom pristupu virtualnom svijetu, upozoreno je u ponedjeljak na konferenciji “Sigurnost u odgojno-obrazovnim ustanovama”, koja je u okupila brojne stručnjake iz državnih institucija i odgojno-obrazovnih ustanova.

“Znati brzo tipkati i pretraživati internet ne govori apsolutno ništa o odgovornom i pametnom ponašanju. Mit koji se provlači već godinama o tome da današnja djeca znaju baš sve o tehnologiji nanio je ogromne štete i doveo do krivih postavki o njihovom ‘sveznanju’. To je kao da mene, odraslu u vrijeme korištenja aviona, netko zbog toga postavi da pilotiram”, bila je slikovita voditeljica projekta “Sigurnost djece na internetu” Lidija Kralj.

Visoku razinu informatičke pismenosti doseže tek jedan posto hrvatskih petnaestogodišnjaka

Kralj je podsjetila na podatke ICILS istraživanja o informatičkoj pismenosti u Hrvatskoj po kojima je tek 1 posto naših petnaestogodišnjaka prošao najvišu razinu digitalne psimenosti, i to ne o programiranju ili “tehničkom” znanju nego onu o kritičkom promišljanju i vrednovanju informacija s kojima se sureću na internetu.

“Dok mi stalno ponavljamo mit da djeca o tehologiji znaju sve, činjenica je da je 99 posto djece zapravo digitalno nepismeno, dakle, ne znaju kritički promišljati i vrednovati ono što nalaze na internetu, ne razumiju da informacije mogu biti komercijalizirane i iskrivljene, ne razumiju mogućnosti i ograničenja korištenja tuđeg intelektualnog vlasništva i to bi nas trebalo zabrinuti”, istaknula je Kralj.

Dodala je da nastavnici moraju svojim primjerom pokazati kako se koristi internet, jako paziti što stavljaju i objavljuju na društvenim mrežama, biti ispravan primjer svojim učenicima, kako se ne bi događali slučajevi gdje se učenici smiju neprikladnim fotografijama nastavnice koje je ona sama postavila na internet.

Konferenciju o sigurnosti djece u sustavu odgoja i obrazovanja organizirao je Hrvatski forum za urbanu sigurnost i časopis “Zaštita”, pod pokroviteljstvom Ministarstva znansoti, obrazovanja i sporta (MZOS) , a  na njoj su se obrađivale sve teme bitne za sigurnost djece – od zakonodavnog okvira, sigurnosti u vrtićima, školama i  igralištima, na izletima, u prometu, kao i u virtualnom svijetu.

U ime MZOS-a skupu se obratila pomoćnica ministra obrazovanja Tanja Djaković istaknuvši da današnja konferencija i nazočnost sudionika iz svih područja koja se bave djecom  pokazuje nužnost sustavnog pristupa sigurnosti djece i međusobne suradnje svih – ravnatelja vrtića i škola, policije, civilnih udruga i lokalne zajednice.

Odlična suradnja policije i odgojno-obrazovnih ustanova na zaštiti sigurnosti djece Voditeljica Službe za predškolski odgoj i obrazovanje u MZOS-u Mara Ivanković podsjetila je na zakonodavni okvir i brojne propise i preventivne mjere koji su doneseni radi zaštite sigurnosti djece, naglasivši da sami propisi nisu dovoljni ako se dosljedno ne provode ili ih se shvaća samo kao mrtvo slovo na papiru.

“Učitelji u školama su često pravi umjetnici u tome koliko ljubavi i energije ulažu u rad s djecom, ali ni oni ni ravnatelji ne mogu  sve, uloga roditelja i obitelji je nezamjenjiva”, ističe Ivanković.

Navela je primjere iz prakse u kojima se pokazala izvrsna suradnje policije i obrazovnih ustanova, ali i počesto ozbiljniji pristup policijskih djelatnika zaštiti djece, naročito adolescenata, od onoga što ga pokazuju sami roditelji koji pak svoju maloljetnu djecu počnu smatrati “već odraslima”.

“Nemali broj puta se dogodilo da su policijski djelatnici pokazali više senzibiliteta i osjećaja za opasnosti koje prijete adolescentima od njihovih roditelja ukazavši im na činjenicu da se djecu ne smije puštati da se sama nekontrolirano kreću noću i posjećuju klubove o kojima roditelji ništa ne znaju osim da su ‘popularni'”, kazala je Ivanković.

Također se osvrnula na svijet interneta jer je to svijet kojim smo svi okruženi, a olako smo kontrolu nad njime prepustili djeci, iako oni sami ne mogu razviti odgovorno ponašanje ako ih odrasli tomu ne poduče. Pravilnik o postupanju odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika, koji  je donio ujednačene standarde postupanja u svim ustanovama i na to se osvrće,  podsjetila je Ivanković. Njegove odredbe propisuju da učenici imaju pravo na pristup internetu u školi samo u nazočnosti svojih nastavnika i uz njihov odobrenje, da škola mora ugraditi filtre koji sprečavaju pristup stranicama s neprimjerenim sadržajima itd.

Dakle, jasno je propisano da se djecu ne smije prepustiti da sami satima “surfaju” bez nadzora i ograničenja sadržaja, a  toga se trebamo držati i u školi kod kuće, poručila je Ivanković.