Kao što se iz naslova vidi, pisat ćemo o sklonidbi dvosložnih muških imena koja završavaju na -o, to jest o imenima tipa Bruno, Dino, Vlaho

Za razliku od dvosložnih muških imena tipa Janko, Darko, Marko (to jest imena koja imaju suglasničku skupinu koja završava glasom k i koja se uvijek sklanjaju prema a‑sklonidbi: Janka, Darka, Marka), imena tipa Bruno, Dino, Vlaho mogu se sklanjati prema dvjema sklonidbama: a‑sklonidbi (dakle u genitivu završavaju na aBruna, Dina, Vlaha) i e‑sklonidbi (u genitivu završavaju glasom eBrune, Dine, Vlahe).

Normativna je literatura ova imena običavala svrstavati u e‑sklonidbu (Brune, Dine, Vlahe), dok bi se oblici a‑sklonidbe (Bruna, Dina, Vlaha) spominjali tek katkad, i to kao regionalizmi. I uistinu, e‑sklonidba jest češća i potvrđena je u mnogim govorima, ponajprije kontinentalnima. No s druge strane postoje i govori, ponajprije primorski, u kojima su potvrđeni oblici prema a‑sklonidbi (Bruna, Dina, Vlaha). Naravno, podjela na primorske i kontinentalne govore vrlo je neprecizna, ali je jednako toliko i praktična, dakle vrlo, pa će nam ovom prilikom poslužiti.

Za razliku od općih imenica, vlastita su imena, a posebice vlastita imena ljudi, bitan čimbenik identiteta pojedinca. Zbog toga ona nisu samo jezične, nego i izvanjezične činjenice (njima se ističe mjesna, narodna, kulturna i druge pripadnosti). U tom se smislu obilježja imena zapravo ne mogu u potpunosti jezično propisati. Norma dakle ne može strogo odrediti kako bi se neko ime trebalo izgovarati, zapisivati ili sklanjati.

To konkretno znači da svatko ima pravo sklanjati svoje ime onako kako je to u njegovoj sredini uobičajeno. No kada postoji dvojba, to jest kada nismo sigurni kako se nečije ime sklanja, prednost bi se trebala dati „uobičajenijoj” e‑sklonidbi. Tako ćemo govoriti o glazbi pokojnoga splitskog pjevača Dina Dvornika, ali o pjesmama bosanskohercegovačkoga glazbenika Dine Merlina, dok ćemo za ime mladog pjevača iz Požege pretpostaviti da se sklanja prema „uobičajenijoj” e‑sklonidbi i govorit ćemo o glazbi Dine Jelušića.

Dejana Šćuric
Podijeli objavu
Prethodni članakGerilskim marketingom do negativnog publiciteta
Sljedeći članakMali trikovi za odličan blog
Bavimo se hrvatskim jezikom − lektoriramo, korigiramo, ali i pišemo. Lektoriranje teksta slično je stavljanju preljeva na tortu. Iako je torta bez preljeva nesumnjivo torta, nijedan je ozbiljan slastičar neće ponuditi bez njega jer zna da će njime popraviti sitne nesavršenosti te da će uz malo dodatnoga truda ostaviti bolji dojam. Lektura čini isto to s tekstom − omogućuje ostavljanje boljega dojma. Mi se brinemo da svojim tekstom postignete što više možete – nije važno samo što želite poručiti svojim čitateljima, važno je i kako ćete to učiniti! Kad ne lektoriramo, pišemo o hrvatskome i drugim jezicima, o prevođenju, jezikoslovlju i općenito o temama vezanima uz jezik i komunikaciju, a sve možete pročitati na stranici www.bujicarijeci.com.