Daria Mateljak jedna je od vodećih hrvatskih stručnjaka u području odnosa s javnošću te korporativnih i državnih odnosa. Odnosima s javnošću u gospodarstvu, politici, upravi te organizacijskim odnosima bavi se više od dvadeset godina. Osim toga, aktivna je u akademskim krugovima kao predavač iz područja komunikacija i strateškog razmišljanja na Sveučilištu u Zagrebu.
U međunarodnoj konzultantskoj kući Hauska & Partner radi od 2001., a svoju trenutnu ulogu u tvrtci opisuje kao dvojaku; „Veći dio vremena posvećena sam savjetovanju klijenata i vođenju projekata, ali moja zadaća je i upravljanje tvrtkom, od strateškog planiranja, upravljanja procesima, izgradnje ljudskih potencijala, pozicioniranja kompanije.“
Za 2013. godinu Hauska&Partner je osvojila nagradu Indeks DOP-a u kategoriji odgovorne politike i prakse u radnoj okolini, što im je već četvrta nagrada Indeks DOP-a. Mateljak navodi kako tvrtka nema poseban odjel koji brine o tome te da je „društveno odgovorno poslovanje utkano u sve radne procese i da svaki zaposlenik u tome treba sudjelovati“.
Način na koji tvrtka ostvaruje društveno odgovorno poslovanje opisala je sljedećim riječima:
Na praktičnoj razini to znači da smo upravljački post-mrežna organizacija organizirana na načelima procesnog upravljanja u kojoj svatko, bez obzira na kojem mjestu radi, ima mogućnost voditi projekte i timove. Svi zaposlenici imaju osobne planove razvoja koji se uvažavaju u izradi strateškog plana razvoja tvrtke. Potiče se inovativnost i inicijativa. U tržišnom segmentu odgovornost se očituje u odgovornom pristupu prema dobavljačima, ali još više u stalnom poticanju naših klijenata na odgovorne prakse i na ulaganju u obrazovanje tržišta. Naposljetku, dajemo stalan doprinos zajednici našim sudjelovanjem u raznim udruženjima i inicijativama koje su usmjerene na poticanje održivog razvoja, poboljšanja u gospodarstvu, obrazovanje mladih stručnjaka ili na naš humanitarni rad pa tako već neko vrijeme surađujemo s Hrabrim telefonom čije projekte rado podržavamo.
Mateljak ističe kako ne postoji jedinstven recept za uspješno društveno odgovorno poslovanje;
Ne postoje jedinstveni „recepti“, jer nema ni jedinstvenih prednosti ili „bolesti“. Naravno, o načelima DOP-a možete čitati u mnogim međunarodnim dokumentima i preporukama pa i sve kvalitetnijoj literaturi, ali svaka tvrtka je jedinstvena. Društveno odgovorne prakse moraju proizaći iz same tvrtke, njene djelatnosti i onoga što ona radi, što je njen „core business“. Najvažnije je da smisao i znanja o odgovornim praksama imaju članovi uprava, tj. ljudi koji donose najvažnije organizacijske odluke.
Stanje u hrvatskim tvrtkama po pitanju društveno odgovornog poslovanja još uvijek nije na zadovoljavajućoj razini;
Danas u Hrvatskoj menadžeri još uvijek premalo ulažu u razvoj svojih znanja o društvenoj odgovornosti i održivom razvoju, pa tako ovo prvo najčešće poistovjećuju s filantropijom, a ovo drugo sa zaštitom okoliša. Takav pristup ne samo da je pogrešan, već je i štetan. Imamo primjera velikih tvrtki koje se hvale svojim društveno odgovornim praksama kroz ulaganja u zajednicu, a istovremeno se neprihvatljivo odnose prema dobavljačima ili se sustavno neodgovorno ponašaju u slučaju zaštite prava svojih kupaca (korisnika, potrošača…), izjavila je Mateljak.
Odnose s javnošću u našoj državi Mateljak opisuje kao mladu struku, „po nekim karakteristikama još uvijek struka u nastajanju“, a kao najvažniji potez budućnosti struke naglašava certificiranje stručnjaka;
Napor Hrvatske udruge za odnose s javnošću da uvede i provede certifikaciju stručnjaka možda je najvažniji potez za budućnost naše struke. U Hrvatskoj se danas razni profili nazivaju „PR-ovcima“ i tu postoji dosta „nereda“ na tržištu. Kod nas imate stručnjaka koji su svjetske razine i puno puta takve pohvale možemo čuti od naših iskusnih i uglednih kolega iz svijeta. Međutim, u prosjeku, struka još uvijek ne radi dovoljno na sebi. Mnogi ljudi koji se bave odnosima s javnošću u stvari se bave odnosima s medijima ili promocijskim aktivnostima. To nije dovoljno za razvoj dobre prakse.
Također ističe kako veliku ulogu u razvoju struke imaju i obrazovanje te jačanje strukovne udruge;
Razina visokoškolskih programa je tek deklarativno prihvatljiva, a u stvari relativno nekvalitetna, postoje i razne „PR-školice“ u kojima se podučavaju stvari koje su zabranjene etičkim kodeksima. Često se rasprave vode o položaju stručnjaka za odnose s javnošću, a pritom se zanemaruje da malo njih danas ima uopće adekvatna znanja i sposobnosti da ravnopravno sjede u upravama svojih tvrtki. Dakle, htjeli bismo dobar ugled kao stručnjaci, a u stvari ga po mnogočemu još ne zaslužujemo.Osim jačanja strukovne udruge u čiji bi se rad aktivnije trebalo uključiti puno više stručnjaka i dati svoj doprinos, mislim da nam nedostaje jedna ozbiljna stručna publikacija koja bi poticala akademičare i praktičare podjednako da se više bave kvalitetnim istraživanjima i stručnim radom. Bez toga, samo dopuštamo da loše prakse određuju razinu kvalitete. Na kraju, moramo ulagati u obrazovanje uprava. Odnosi s javnošću su još uvijek većinom „Yes, Sir“ struka. Iz raznih razloga, ali najčešće zaštite svojih radnih mjesta, mnogi kimaju glavama svojim šefovima i onda kada bi se trebali poprilično žestoko pobuniti protiv neetičnog ili štetnog naloga ili zahtjeva. Želja za (samo)promocijom začas preuzme diktat u kompanijama na štetu društvene odgovornosti.
Osim konzultantskog rada, Daria Mateljak je i predavač s područja odnosa s javnošću na Hrvatskim studijima, Visokoj školi za komunikacijski menadžment Edward Bernays, te Londonskoj školi za odnose s javnošću.
Kao savjet mladima koji se žele baviti odnosima s javnošću ističe sljedeće:
Da savladaju materinji jezik i dosta vježbaju pisati. Nevjerojatno je koliko polupismenih studenata proizvode naši fakulteti. Da budu zainteresirani za sve što je bitno, da stalno prate što se događa u zemlji i svijetu: politika, gospodarstvo, nove tehnologije, tehnološke i znanstvene inovacije, strateški odnosi, razvoj društva, psihologija, sociologija, razvoj dijaloga (lifestyle i tračeve mogu i propustiti). Da budu aktivni u stručnoj udruzi od prvog dana studija. Umrežavanje je neizmjerno važno. Da rade – bilo kakve poslove, jer nas to uči disciplini i međuljudskim odnosima i svaki posao je dobra priprema za neki segment odnosa s javnošću.
Za kraj, Daria je ukratko prokomentirala slučaj Bože Skoke;
Koliko mi je poznato, bilo je rečeno da taj slučaj treba razmotriti nadležno tijelo FPZG-a na kojemu predaje dr. Skoko. Ne bih htjela prosuđivati dok god nam nije poznato stručno mišljenje. Ne želim analizirati postupke kolege Skoke, jer s njim o tome nisam osobno razgovarala pa mi nisu poznati detalji, a zaista ne bi bilo ozbiljno da na temelju vrlo pristranih medijskih natpisa ili rasprava po društvenim mrežama išta analiziram. Osim što mogu zaključiti da se napravila prilična šteta „prekomjernim granatiranjem“ u medijima i po društvenim mrežama, i za Skoku i za našu struku. Što se tiče sankcija, u ovom slučaju kao i svakom drugom, treba prvo utvrditi činjenice, a onda postoje tijela koja o tome odlučuju. Ali da trebamo jače raditi na promicanju etičkih praksi, to svakako. Svatko od nas u struci, za sebe, treba naučiti poduke iz ove priče. Ne vjerujem da u HUOJ-u ima ikakvih ozbiljnih podjela ili frakcija. Oko svake priče o kojoj se raspravlja imate članove koji su za ili protiv nečega, koji imaju ovakvo ili onakvo mišljenje, prema tome ovo nije ni prvi ni zadnji takav događaj oko kojega članstvo ne formulira jedinstveno mišljenje. Potenciranje „svađa“ i „raskola“ je vrlo popularno, jer to osigurava sadržaj za portale i paprene naslove. Ono što meni smeta je što se puno ozbiljnije i opasnije, pa čak i protuzakonite pojave u struci često vješto „pometu pod tepih“ i na njih se ne reagira.
