Prvoga dana akademske godine Senat Sveučilišta u Zagrebu na izvanrednoj sjednici jučer je razriješio dužnosti dekana Filozofskog fakulteta Vlatka Previšića s 55 od ukupno 62 glasa. Službeni razlog suspenzije jest dob dekana Previšića koji 20. listopada ove godine navršava 71. godinu i prema mišljenju Ministarstva znanosti i obrazovanja više ne može obnašati dužnost dekana.
Time je naoko riješen konflikt koji na Filozofskom fakultetu traje dulje vrijeme jer su studenti tražili Previšićevu smjenu zbog nepoštovanja procedure, odnosno ugovora s Katoličko bogoslovnim fakultetom zbog kojeg su studenti Filozofskog fakulteta smatrali da ih dovodi u neravnopravni položaj te su tražili i smjenu rektora Damira Borasa.
Podsjećamo, 13. rujna Senat je na prijedlog dekana Previšića raspustio Studentski zbor Filozofskog fakulteta zbog čega studenti nisu imali predstavnika u Vijeću fakulteta koje se trebalo održati 9 dana kasnije. Dekan Previšić angažirao je zaštitare koji su studente spriječili da dođu na sjednicu pa su kvorum Vijeća srušili profesori. Na sinoćnjem plenumu studenti nisu glasali za blokadu nastave na fakultetu jer je uvjet bio smjena dekana Previšića.
Prijelomni događaji i način komunikacije između uprave fakulteta i studenata neće se popraviti brzo i jednostavno, a kako ih javnost percipira i koliko je kvalitetna komunikacija na Filozofskom fakultetu, pitali smo direktoricu Hauska & Partner Dariu Mateljak, predavačicu kolegija Odnosi s javnošću i Strateško razmišljanje na Hrvatskim studijima, koja na Prvoj visokoj školi za komunikacije Edward Bernays drži kolegije iz područja društvene odgovornosti, a predaje i na Londonskoj školi za odnose s javnošću gdje drži kolegij iz Mjerenja i evaluacije u odnosima s javnošću.
Suspenzija dekana Previšića izglasana je velikom većinom. Koliko je način na koji je komunicirao s kolegama na fakultetu te njegov odnos prema studentima pridonio njegovu razrješenju?
Vrlo je teško utvrditi što je motiviralo Senat za gotovo jednoglasno razrješenje dekana Filozofskog fakulteta. Osim iznimno loše komunikacije, vjerojatno i želja članova Senata da se pomogne rješavanju situacije na Filozofskom fakultetu. Međutim, činjenica je da je komunikacija u slučaju događaja na Filozofskom fakultetu od početka krize bila jako loša. Što je posebno žalosno jer bismo očekivali da je upravo Filozofski fakultet jedna od akademskih institucija koje bi morale znati pravila dobre komunikacije. Puno toga je neizrečeno ili vrlo nejasno izrečeno, tako da niti upućenijima koji su pratili razvoj događaja nisu u potpunosti jasni svi aspekti problema. Komunikacija svih aktera bila je dosta loša i nije pratila pravila struke.
.
Kako komentirate nastup dekana Previšića u HRT-ovoj emisiji Otvoreno kada je angažiranje zaštitara koji su studentima onemogućili održavanje plenuma i dolazak na Vijeće fakulteta pokušao opravdati strahom od terorističkih napada? Javnost je prilično burno reagirala na tu izjavu.
Svašta je izrekao dekan Previšić tijekom ove burne situacije, a puno toga sigurno nije bilo pametno. Ovo je jedan od primjera na kojima možemo učiti da komunikacija uvijek mora biti dobro pripremljena, jednostavna, jasna i držati se biti problema. Ovu je izjavu, pretpostavljam, dao vrlo ishitreno i bez ikakvog razmišljanja za posljedicu izgovorene riječi. Naravno da studenti koji su svakodnevno na fakultetu nisu nikakva teroristička prijetnja. S tim bi se, pretpostavljam, složili i stručnjaci za sigurnost. Ta izjava je s pravom izazvala kritike kao i druge neprimjerene izjave koje su bile izrečene na račun studenata Filozofskog fakulteta i njihovih roditelja. Međutim, nisu samo izjave problem, nego i ponašanje, to jest zabrana održavanja plenuma na fakultetu, dovođenje zaštitara, zabrana ulaska u administrativne prostore i drugo. Loše ponašanje i jako štetna komunikacija. Na Sveučilište općenito, a posebno na fakultete društvenih i humanističkih znanosti autoritativno ponašanje i opresivna retorika jednostavno – ne pripadaju. Uz to, učinak takve komunikacije sigurno ne može biti omogućavanje dijaloga, razgovora i zajedničko traženje rješenja nego upravo suprotno – zaoštravanje sukoba.
.
Kako komentirate izjavu dekana Previšića koji je uoči današnje sjednice Senata novinarima poručio da nikada neće podnijeti ostavku iako je nakon nje gotovo jednoglasno smijenjen, a nakon sjednice Senata nije davao izjave.
On ima pravo na svoje mišljenje, što god mi o tome mislili, a ima pravo to i izreći. Ostavka je jedno, a smjena nešto drugo. On je, jednostavno, ostao pri svome do kraja. Koliko je to pametno nekome tko je na zalazu svoje predavačke karijere, a možda i znanstvene, to je pitanje. Njegovo pomalo groteskno izbjegavanje davanja izjave nakon sjednice Senata je primjer ne samo loše komunikacije, već i nespristojnog ponašanja i nepoštivanja javnosti koja sa zanimanjem prati događaje na Filozofskom. Svojom je komunikacijom u ovom cijelom slučaju narušio svoj ugled, ali i naštetio ugledu Filozofskog fakulteta.
.
Studenti su se sinoć na plenumu izjasnili i nisu glasali za blokadu Filozofskog fakulteta jer je uvjet bio smjena dekana Previšića. Kakav je vaš stav o komunikaciji studenata, njihovo okupljanje i organiziranje akcija?
Filozofski fakultet je povijesno, oduvijek, bio akademska institucija na kojoj se nastojala gajiti sloboda mišljenja, govora i udruživanja. Poznato je da su razne studentske pobune kretale upravo s tog fakulteta i za to ima razloga. To je fakultet koji okuplja jako puno različitih odsjeka, bavi se humanističkim i društvenim znanostima. Njegovi studenti su po svom karakteru zainteresirani za društvena pitanja i nisu skloni konformizmu. To je jako zdravo jer dokazuje da naši mladi znaju razmišljati i žele se boriti za svoje uvjete i budućnost. Potpuno podržavam sve oblike studentskog udruživanja i mislim da studenti, kao važni dionici fakulteta imaju pravo sudjelovati u njegovom razvoju i u sustavu odlučivanja u skladu s postojećim propisima. Naravno, i profesori i studenti imaju pravo svoje mišljenje iskazati javno na svaki dostupan način pa i organizacijom akcija ako smatraju da se ne poštuje zakon i procedura. Što se tiče same komunikacije u ovoj priči nitko nije dobro komunicirao. Najveći problem je u jasnoći komunikacije problema i iznošenja zahtjeva. Na koji je istovremeno potpuno nejasan. Posebno rastužuju negativni komentari studenata nekih drugih fakulteta koji su se pojavljivali u javnom prostoru i na društvenim mrežama. Nažalost, to je dijelom bila posljedica nejasne komunikacije. Možda je sada pravo vrijeme da se na Filozofskom fakultetu uvede kolegij odnosa s javnošću. Očito je da i profesorima i studentima trebaju znanja iz tog područja.
