Imenica dar stara je riječ koja potječe još iz praslavenskog jezika, a pripada istoj porodici riječi kao i glagol dati. Dar je ono što se daje, ono što je dano. U tome smislu razlikujemo dva osnovna značenja ove imenice: ono što je netko nekomu dao, to jest poklon, ali i ono što je nekomu dano, to jest talent, nadarenost, pa i sposobnost (imati dara za pisanje, izgubiti dar govora).
Imenica poklon uistinu je kraće u hrvatskom jeziku, no nalazimo je i u starih pisaca, primjerice u Gundulićevu Osmanu:
Ugrovlaški vojevoda,
sudeć ljepos po pogledu,
za poklon ju caru poda
Mahumetu, tvomu djedu.
I riječ poklon ima dva značenja: ono što je poklonjeno, to jest dar, ali i naklon. U potonjemu se značenju sve rjeđe upotrebljava u korist imenice naklon, iako nam jezični osjećaj sugerira da se naklon odnosi više na sam fizički čin sagibanja tijela (nakloniti se publici), dok se poklon više odnosi na preneseno značenje, na priznavanje nečije vlasti, na iskazivanje poštovanja, a to je pak u vezi s riječima poklonstvo ili poklonik.
Kao što vidimo, imenica dar i poklon značenjski se poklapaju kada ono što se nekomu daje. Iako je imenica dar starija, nema nikakve potrebe, a ni dobroga razloga, da iz svojega jezika izbacujemo ili potiskujemo uvriježenu imenicu poklon.
Dejana Šćuric
Ilustracija: Thana Thaweeskulachai, Flick
