Foto: HUOJ
Od svih članica i članova HUOJ-a samo Vlatka Škorić iz HŽ Infrastrukture i ja smo imale sreću da smo uspjele pohoditi svih 16 do sada održanih konferencija. One su održavane u raznim vremenima i u raznim trenucima razvoja struke tako da ih je nemoguće uspoređivati, a i bilo bi potpuno beskorisno. Svakako, pamtimo neke izvrsne, po sadržaju i formi i neke manje uspješne. Ali u takvom se stanju nalazila i struka odnosa s javnošću u tom razdoblju.
Kad god kažeš da si ugodno iznenađen, možda bi netko mogao pomisliti da si imao niska očekivanja, što mi nije namjera, jer uvijek očekujem puno. Svejedno, bilo je nekoliko stvari koje su me zaista ugodno iznenadile. Premda smo i u prošlim vremenima imali impresivnih stranih predavača, ove godine su zaista svi bili vrlo zanimljivi i relevantni. Njihove poruke su bile jasne i beskompromisne. Anne Gregory nas je podsjetila da naša uloga u društvu nije samo da budemo majstori riječi, već i da utječemo na pozitivne promjene u ponašanjima. Isto tako, vrlo odlučno nam je poručila da u odnosima s javnošću, nažalost, danas prevladava trend anti-intelektualizma, premda se naša struka sudeći prema zahtjevima koje su pred njom mora podići iznad razine zanata. Organizacijska priča se nalazi u tome zašto nešto radimo, nešto manje kako to radimo, a priča o tome što radimo, zaista ne zanima naše dionike. To traži od stručnjaka za odnose s javnošću da se usmjerimo na stvaranje kontekstualne inteligencije.
Naravno, za to nam je potrebna promjena načina razmišljanja. To se savršeno uklopilo u zaključke koje nam je u ekskluzivnom prikazu istraživanja European Communication Monitor prezentirao Dejan Verčič. U svom izvrsnom, prezentacijski snažnom izlaganju, Dejan nam je ukazao da u Hrvatskoj još uvijek odnose s javnošću svodimo na servisnu službu, na skup tehnika, umjesto da se okrenemo strateškom pristupu na koji su usredotočeni kolege sa sjeverozapada Europe. Naše shvaćanje slušanja dionika se još uvijek svodi na “čitanje klipinga“, koji nam naravno, ne govori ništa ili nas upućuje na pogrešne zaključke, umjesto da stvaramo dijaloge. S nestrpljenjem očekujemo objavu integralnih rezultata European Communication Monitora. Nadam se da će kolegice i kolege, barem oni koji su bili na konferenciji, pažljivo pročitati rezultate, razumjeti ih i poduzeti nešto da mijenjamo praksu nabolje.
Iznimno zanimljiv Jesper Falkheimer sa Sveučilišta u Lundu nam je pokazao zašto su uspješni danas poput jazz banda – imaju perfektno glazbeno znanje, ali ujedno i znaju improvizirati, jer su situacije jedinstvene i neponovljive. Govorio je o usponu participativne kulture i ulozi odnosa s javnošću u stvaranju kolektivne inteligencije. To je savršeno uklopljeno u tezu Anne Gregory da je naša struka odgovorna za oblikovanje kontekstualne inteligencije. Novi trendovi zahtijevaju prilagođavanje obrazovnih programa, o čemu je bilo riječi i na okruglom stolu o obrazovanju u OSJ koji sam vodila. Okrugli stol potaknuo je zanimljive izazove: kako bolje organizirati suradnju obrazovnih institucija i gospodarstva, kako poticati mentorstvo, koja znanja zaista trebaju u praksi, mogu li se nastavni programi modernizirati i je li preduvjet razvoju obrazovanja da sve više praktičara ima doktorat znanosti. Na kraju, kako HUOJ može sudjelovati u procjeni obrazovnih programa i regulaciji raznih ad-hoc edukacija i tečajeva iz OSJ. Zahvaljujem sudionicima mog panela – Ani Tkalac Verčič, Jeleni Jurišić, Jasperu Falkheimeru i Damiru Jugi na vrlo iskrenoj, otvorenoj i inspirativnoj diskusiji.
Drugog dana konferencije nas je temom o liderstvu u komunikacijama razveselila Karen Saunders. Teško je sažeti tako poučan sadržaj, ali zasigurno nam mogu ostati u pamćenju njene tvrdnje da je dobro da postajemo kritičniji prema izvorima moći (liderstva), jer je to znak da povećano traženje povjerenja ujedno znači i našu sposobnost da djelujemo kao osobe i skupine. Uputila nas je u tajne organizacija koje ne uživaju povjerenje i karakteristike onih koje uživaju visoko povjerenje. U odnosima s javnošću sve je manje važna kontrola i upravljanje, jer nam okolnosti uzimaju te mogućnosti, ali je sve važnija stručnost kojom se može ostvariti povjerenje. Nadzorno vodstvo zamjenjue pametno vodstvo, koje zna slušati i razumjeti svoju okolinu. Nema više prostora za jednostavne taktike, moramo razumjeti svoje okruženje.
Panel o političkoj komunikaciji je vodio kolega Božo Skoko i još jednom pokazao da je politička komunikacija magnetično privlačna i zabavna, ali i da nerazumijevanje političara pollitičkh kampanja mogu imati ozbiljnih posljedica. Kolegica Violeta Colić nas je podsjetila na, nažalost, zapušteno područje i važnost internih odnosa i komunikacija. Isto tako, Ana Smoljo Josić, voditeljica DOP sekcije HUOJ-a, predstavila je ne baš blistave nalaze o tome kako organizacije komuniciraju svoje napore u društveno odgovornom poslovanju i ukazala na potrebu jačih napora u izvještavanju o nefinancijskim pokazateljima, što postaje i zahtjev Europske komisije za mnoge tvrtke i u Hrvatskoj.
Na konferenciji je bilo dosta mogućnosti odabira raznih radionica. Osobno nisam mogla biti na svima, jer su se odvijale u paralelnim sesijama, ali svakako želim pohvaliti napore naših kolega iz državne uprave, koji nam daju nadu da odnosi s javnošću u upravi imaju prostora za razvoj i odvijaju se profesionalno. Posebno moju stučnu pohvalu zaslužuje radionica kolegice Martine Mihordin, glasnogovornice Državnog odvjetništva RH koja nas je uputila u vrlo složenu djelatnost odnosa s javnošću u poslovima Državnog odvjetništva i izazove s kojima se taj segment OSJ susreće. Posebna pohvala na entuzijazmu i strasti kojima obavlja svoj posao u vrlo izazovnim uvjetima koje mnogi od nas praktičara u drugim segmentima nemaju.
Na kraju, pohvala i studentima koji su sudjelovali u radu konferencije. Osobno, voljela bih da sam vidjela više svojih studenata u publici koji bi se hrabro i s velikim entuzijazmom upustili u razgovor sa sudionicima i predavačima.
Konferencija je nudila još panela i sadržaja, ali to ostavljam drugima da prosude i o njima pišu. Moj dojam veterana je da je konferencija dala dovoljno dobrih tema za raspravu i poticaja za daljnje inicijative. Bila je i još jedna prilika za vidjeti se s kolegicama i kolegama iz struke i na margini predavanja, okruglih stolova i radionica razgovaramo o važnim temama i razmjenjujemo iskustva. Gromoglasni tulum je izostao, ali ima naznaka da će se dogoditi dogodine, s jednako važnim i aktualnim stručnim programom. Jer, umrežavanje i neformalno druženje kolegica i kolega iz struke je podjednako važno. Uglavnom, vrijedno je biti na HUOJ-evoj konferenciji iz raznih razloga. Vrijedan je osjećaj pripadnosti, vrijedno je nešto novo čuti i naučiti, vrijedno je družiti se s kolegicama i kolegama i razmjenjivati iskustva. Za razliku od nekih drugih struka, mi ipak – guramo dalje i sve otvorenije razgovaramo o svojim problemima i promišljamo kako riješiti ono što nam je bitno. To je dovoljna poruka, za sada. Aktivno uključenje u rad HUOJ-a je i odgovornost i zadovoljstvo. A lijepo je bilo vidjeti i doživjeti entuzijazam i želju za poboljšanje stanja u struci.
Daria Mateljak
